Prije nekoliko godina, točno u ponoć 27.03, na Dan svetog Patrika, primio sam telefonski poziv od cimera mog 27-godišnjeg sina na Bermudama. Moj dječak je nestao, a njegova je odjeća pronađena na obližnjoj plaži.
Odmah sam pao na koljena i usrdno se obratio Bogu u molitvi. Tijekom molitve primio sam viziju u kojoj sam vidio mog sina kako ulazi u raj na radost mojih roditelja, rođaka i prijatelja koji su već bili tamo. Znao sam da ga neće pronaći živog. Pet dana kasnije moj se osjećaj obistinio kada je more izbacilo njegovo tijelo na obalu.
Kako sam preživio tu tragediju? Što je bio iscjeljujući melem za moju dušu? Najveći izvor utjehe bio je moj osobni odnos s Bogom, no ljubav i ohrabrenje koje sam dobio od ljudi oko sebe bješe jednako važan čimbenik u moj iscjeljenju.
Prvog dana na Bermudama pitao sam prodavačicu u jednoj trgovini za smjer rekavši joj da sam otac mladića koji se utopio. “Žao mi je,” rekla je nježno i iskreno, grleći me. To nije bio prvi put da sam primio ohrabrenje od potpuno nepoznate osobe.
Bog je obećao da će nas utješiti u vrijeme kušnje. Isus je obećao poslati Tješitelja, Duha Svetoga. On želi da budemo utješeni. No, držimo li svoje jade, probleme i bol u sebi, nećemo primiti ljubav i ohrabrenje koje nam je tako prijeko potrebno te će proces našeg ozdravljenje trajati mnogo duže.
Nemojte držati te osjećaje u sebi. Nemojte trpjeti u tišini. Podijelite svoju bol kako bi vam drugi mogli pomoći u vašem iscjeljenju. To je dio Božjeg plana. Bog nas želi zbližiti i stvoriti od nas Svoje oruđe, Svoje ruke, usne i uši kako bismo postali izraz njegove ljubavi prema svima.
Primimo li ljubav i ohrabrenje u teškim trenucima, želimo je bezuvjetno i pružiti onima koji trpe i koji svakodnevno prolaze pored nas. “Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog sve utjehe koji nas tješi u svakoj nevolji, da bismo utjehom kojom nas same tješi Bog, mi mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji.” 1
- Druga poslanica Korinćanima 1:3,4 ↑