Pitanje: Shvaćam da su ljubav i poniznost kršćanske vrline, no što ako vidite nepravdu? Naime, osobno se naljutim kada vidim kakve se sve stvari događaju diljem svijeta. Je li to normalno ili je ljutnja uvijek loša?
Odgovor: “Ne nagli…” jedno je od tumačenja biblijskog stiha o srdžbi kojeg možemo naći u Propovjedniku 7:9 no to ne znači da nas nikada ništa ne bi trebalo uzbuditi ili izazvati.
Razmislite samo što se dogodilo kada je Isus došao do Hrama u Jeruzalemu. Dvorište je bilo prepuno ljudi. Galama je bila velika i vlasnici štandova nastojali su prodati svoje proizvode: grlice i golubove, janjad i volove i sve ostalo što je bilo potrebno za prinošenje žrtava u Hramu. Novac je neprestano mijenjao ruke, a ljudi su se cjenkali, nagađali, prepirali. Tipična tržnica.
Isus je bio bijesan. To je trebala biti kuća molitve, a ne puna tržnica na kojoj je vladala poprilična gužva dok su se kojekakvi sumnjivi tipovi vrzmali okolo. Isus je mogao pokazati razumijevanje jer iako su trgovci zarađivali barem su snabdijevali poklonike s potrebnim stvarima kako bi se ispunili Božji zakoni. Pored toga, što su ljudi više morali platiti za prinošenje žrtvi više su ih cijenili. Isus je mogao vidjeti dobro u cijeloj toj situaciji i produžiti svojim putom.
No, On to nije učinio. Evanđelja nam kažu da je Isus prevrnuo stolove mjenjačima novca, pobacao stolice onima koji su prodavali grlice i izgrdio ih što su pretvorili molitvenu kuću Njegovog Oca u jazbinu razbojnika i lopova. Ovaj je incident zabilježen u sva četiri Evanđelja što dovoljno govori o njegovoj važnosti. Evanđelje po Mateju 21:12, 13; Evanđelje po Marku 11:15–17; Evanđelje po Luki 19:45, 46; Evanđelje po Ivanu 2:14–16
Ponekad se jednostavno moramo suočiti s krivim, lošim, nepravednim stvarima. To ne znači da se trebamo ljutiti u vlastitom duhu niti da doslovce trebamo “prevrnuti stolove.” Božja riječ nas upozorava: “Ljutite se, ali ne griješite. Sunce neka ne zađe nad vašom srdžbom!” Poslanica Efežanima 4:26 Ponekad moramo odlučno ustati protiv nepravde. Moramo se držati poštenja i istine, a to je sastavni dio služenja Krista.
Čovjek koji se ne zna naljutiti ne zna činiti ni dobro. S vremenom na vrijeme svatko bi trebao biti uzdrman do temelja sa srdžbom prema nepravdi i zlu. —Henry Ward Beecher (1813.–1887.)