Nedjeljom bi moja majka uvijek spremila nešto posebno. Još uvijek se sjećam širom otvorenog, velikog prozora u primaćoj sobi, razvučenog stola na sredini sobe, ukusne hrane i radosnog žamora, razgovora i smijeha.
Uobičajeno smo išli na dječju misu u 10 ujutro, dok bi majka ostajala kod kuće i spremala ručak, a tata bi popravljao stvari oko kuće. Najviše se sjećam propovjedi o Isusovoj usporedbi. U njoj je Isus ispričao priču o kralju koji je pozvao svoje plemiće na gozbu, no svi su našli neku izliku zašto ne mogu prihvatiti njegov poziv. Onda je kralj pozvao prosjake i siromašne seljake koji su se rado odazvali njegovom pozivu. 1 Priča je ostavila dubok dojam na mene iako u to vrijeme nisam mogla razumjeti njen pravi, dublji smisao.
Hrana se najčešće povezuje sa zajedništvom, veseljem i proslavama. Za vrijeme mojih tinejdžerskih godina popularna je bila pjesma koja je otprilike išla ovako: “Oremo polja i sijemo sjeme, no Bog naš svemoćni vodom ih zalijeva…Svako dobro Bog s nebesa šalje. Stoga zahvali se Gospodu na ljubavi Njegovoj.” .” 2 Iako nisam bila vjernik u to vrijeme ta me je pjesma uvijek ispunjavala radošću.
Nedugo potom ponovno sam počela rasti u vjeri, i s vremenom priključila sam se skupini kršćana. Jednom su se moji problem nagomilali do te mjere da sam počela razmišljati da me je Bog zanemario i napustio. No, On me je utješio svojim riječima.”Uvijek pred sobom imam Gospoda.” 3 “Vječnom te ljubavlju ljubim…” 4 i “Ne ću te ostaviti, niti ću te napustiti.” 5
Tijekom mog života Božja riječ mi je bezbroj puta pomogla da bolje razumijem i Boga i čovjeka. Ponekad su Njegove riječi kao užina, a ponekad kao ručak koji nalikuje posebnom nedjeljnom objedu moje majke. Veoma sam zahvalna da me je Kralj pozvao na svoju gozbu i da sam prihvatila Njegov poziv!