Svi imamo neostvarene planove, molitve koje su “zapele” negdje na plafonu, slomljene snove koji su se raspršili i ostavili nas začuđene i bez odgovora. Nastavljamo sa životom no često ti naizgledni neuspjesi zauvijek ostaju urezani u našem sjećanju, dok onaj upitnik kao neki balon lebdi nad nama. Zašto se stvari nisu odvile po planu? Zašto Bog nije ispunio moje nade i želje i uslišao moje molitve?
U jednoj sceni crtanog filma Josip kralj snova Josip riba pod Potifaru, svom novom gospodaru. Josipa su naime prije toga njegova braća prodala u roblje i bješe odveden u Egipat. I dok riba pod kroz glavu mu se mota film te vidi slike svoje braće kako mu se smiju i rugaju. Uvrijeđen, osjeća se jadno i poraženo, a ta njegova ljutnja dodatno mu otežava situaciju u kojoj se nalazi.
Josip se s pravom ljutio. Izdala su ga rođena braća, ljudi koji su ga trebali zaštititi i braniti, njegova obitelj. Na pjeskovitom putu za Egipat nestali su svi njegovi planovi za budućnost. Jednostavno su iščezli u onom silnom pijesku. Njegova budućnost izgledala je tmurna i neizvjesna!
No, mi sada znamo, a i Josip će to s vremenom saznati, priči tu nije bio kraj. Na svom je putu Josip prošao kroz mnoge nedaće da bi na kraju bio doveden u položaj da spasi budućnost ne samo svoje obitelji nego i cijelog svog naroda. Josip je prepoznao znakove Božje ljubavi i skrbi u svom životu te je uvidio neizmjernu veličinu i savršenost Njegovog plana. Bog može pretvoriti i najgore događaje u nešto lijepo, i budućnost koja je jednom bila tmurna i neizvjesna najednom može postati svijetla i puna nade. Josipovi snovi su se ostvarili, ali ne na način na koji je on to očekivao, planirao ili čak sanjao.
Zamislite da na zidu nekog stana visi prekrasna slika čuvenog slikara, prepuna kontrasta likova, boja, oblika i elemenata. No, vi niste u stanu i jedino možete priviriti kroz ključanicu te stoga ne možete vidjeti cjelovitu sliku nego jedino tamne dijelove slike. Pomislite Koja depresivna slika! Zašto umjetnik nije koristio svijetle boje i unio malo života i radosti u svoje djelo?
Tako i mi često gledamo na svoj život. Vidimo samo crno, gubitke i neuspjehe, a u biti naš je život prekrasan, pun živih boja, radostan. Problem je u tome što gledamo na njega kroz ključanicu. Kada bismo samo mogli pogledati na svoj život iz nekog drugog ugla. Odozgo! Tada bismo mogli vidjeti sve elemente i boje i ta mala slika bila bi pretvorena u pravo remek djelo, baš onako kako ga je Bog i zamislio.
Možda one tamne točke u našem životu predstavljaju slomljena prijateljstva, bolan prekid veze, neuspjeli pokušaj ili obeshrabrujući osjećaj da se naši ciljevi i snovi gube u svakodnevnoj životnoj borbi. No, sve se to može promijeniti. Bog može zacijeliti slomljeno srce ako mu samo predamo sve njegove komadiće.
Nedavno sam pročitala da Boga ne možemo razočarati jer On zna da ne možemo biti savršeni. Bog je potpuno svjestan svih naših nedostataka i slabosti i unatoč svemu strašno nas voli, bezrezervno se brine za nas i suosjeća s nama. Pokušamo li razumjeti Boga ili Njegov plan razočarat ćemo se u sebe, ali i Njega kada stvari ne ispadnu baš onako kako smo si to mi zamislili.
Bog ima plan za svakog od nas i s kistom u ruci stoji pored platna našeg života. Dajmo mu prostora za rad i On će stvoriti nešto prekrasno od našeg života.
* * *
Često se događa da vrijednost neke stvari leži u činjenici da ona nekom pripada. Obična stvar dobiva novu vrijednost ako je pripadala nekoj slavnoj osobi. U svakom muzeju nailazimo na obične, svakodnevne stvari – odjeću, štap za hodanje, kemijske olovke, namještaj itd. Jedina vrijednost tih stvari je u tome da su pripadale nekoj poznatoj ličnosti. Isto tako je i s kršćanima. Kršćanin je samo običan čovjek no kada preda svoj život Bogu njegova vrijednost naraste. Vrijednost jednog kršćanina leži u činjenici da on pripada Bogu.—William Barkley (1907.–1978.), škotski pisac, radijski i televizijski voditelj, svećenik i profesor