Nedavno sam naišao na dobro poznati stih iz Biblije, koji sam čitao, čuo i citirao nebrojno puta, no kada sam razmišljao o njemu i njegovoj praktičnoj upotrebi uvidio sam više nego ikad pravu veličinu njegovog značaja kao i posljedice njegovog zanemarivanja.
1 “Ako otpuštate ljudima njihove pogrješke, otpustit će ih i vama vaš Otac nebeski. Ako ne otpuštate ljudima, ni vaš Otac ne će otpustiti vaših pogrješaka.”
Tu nema prostora za vrdanje. Opraštanje ili ne-opraštanje drugima izravno utječe na naš odnos s Bogom.
Nešto kasnije apostol Pavle postavlja očigledno pitanje: “Gospodine, ako moj brat pogriješi protiv mene, koliko puta da mu oprostim? Do sedam puta?”
Isus mu odgovori: “Kažem ti, ne do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.” 2
To je 490 puta. Isus je upotrebio doista veliki broj kako bi naglasio da
zamjeranje i neopraštanje nikada nije opravdano.
Kako bi nam još više dočarao ovo načelo upotrebio je još neke velike brojeve u priči o kralju koji je želio raščistiti račune sa svojim slugama i vazalima:
Jedan je čovjek dugovao kralju deset tisuća talenata. Jedan talent je 28,3 grama što znači da je čovjek bio dužan oko 57 kg, najvjerojatnije zlata ili srebra. Ako se radilo o srebru to bi danas bilo negdje oko 400 milijuna američkih dolara, no ako se pak radilo o zlatu onda govorimo otprilike o 25 milijardi američkih dolara. Bilo kako bilo, radilo se o ogromnoj svoti. Pošto dotični nije mogao otplatiti svoj dug, kralj naređuje da se on i njegova obitelj zajedno sa njegovim cjelokupnim imanjem prodaju. Čovjek preklinje kralja da se strpi i kralj se sažali nad njim te mu ne samo produžuje rok otplate nego mu u potpunosti otpisuje njegov dug.
Nešto kasnije oprošteni sluga susreće jednog od svojih drugova koji mu duguje 100 denara. Danas bi jedan denar bio oko 20 američkih dolara, što znači da mu je taj “prijatelj” dugovao oko 2000 američkih dolara, daleko manji iznos od duga koji je njemu bio oprošten. Nažalost, sluga kojemu je dug bio oprošten ne želi pokazati razumijevanje te baca svog druga u tamnicu jer kasni s otplaćivanjem duga.
Kada je kralj to saznao, pozove ga sebi i reče mu: “Zli slugo! Sav sam ti dug oprostio jer si me molio. Nisi li se i ti trebao smilovati svojemu drugu, kako sam se ja smilovao tebi?” Pun gnjeva predade ga njegov gospodar mučiteljima, dok ne plati sav dug.
Isus završava ovu priču upozoravajućom porukom: “Tako će i moj nebeski Otac postupati s vama ako svaki od vas ne oprosti od srca svojemu bratu.” 3
Ponekad nas drugi povrijede, namjerno ili nenamjerno, no isto tako i mi griješimo te vrijeđamo druge. Ljudi su ponekad nepravični prema nama, varaju nas, potkradaju, neispunjavaju svoja obećanja ili nas pak ogovaraju iza naših leđa. Što god bilo, bez obzira na prekršaj i bol, zapovjeđeno nam je da im oprostimo.
Opraštanje ne znači da je druga osoba bila u pravu, nit pak znači da je gubitak ili šteta nanesena njihovim djelima odjednom izbrisana. To jednostavno znači da ste odlučili zanemariti tko je u pravu, a tko u krivu te da ste sve stavili u Božje ruke, uključujući i posljedice tih djela. Odlučili ste uzdići se iznad svega i oprostiti.
Svi mi griješimo i nitko nije savršen. 4 Baš kao i nemilosrdni sluga i mi imamo ogroman dug. Naš dug Bogu toliko je velik da ga nijedan od nas ne može otplatiti stoga nam je Bog preko Isusa otpisao taj dug te želi da i mi isto tako oprostimo drugima.
Uznemirujuće je i pomisliti da ako mi ne oprostimo drugima ni Bog neće oprostiti nama. S druge strane to možemo protumačiti kao obećanje – oprostimo li drugima i Bog će oprostiti nama. 5 Budemo li milostivi milost će biti pokazana i nama. Oprostimo li i nama će biti oprošteno.
“Bog vas voli i odabrao je upravo vas jer ste posebni i jedinstveni. Dakle, budite nježni, dobri, ponizni, krotki i strpljivi. Trpite jedni druge, i oprostite svima koji su vas povrijedili kao što je i Krist oprostio vama. Ljubav je važnija od svega jer ljubav je ta koja povezuje sve u jednu skladnu cjelinu.” 6