Sve je počelo onog trenutka kada smo popustili dječjim molbama i kupili malog, dražesnog zečića. Djeca su ujutro imala nastavu, a poslijepodne izvannastavne aktivnosti, a zeko je bio premalen da bismo ga pustili samog u vrt. Nismo ga mogli držati cijeli dan u kavezu pa je tako zadatak da zeko izvede van, koji se uskoro pretvorio u jedan mali ritual, pao na mene. Kad god bih otključala ulazna vrata čula bih ga kako skače po kavezu kao da mi želi reći: “Čekao sam te!” Izvadila bih ga i stavila na travu, a on bi odmah počeo veselo skakutati, radujući se životu.
Nije mu trebalo puno da bude sretan, a njegova bi radost uskoro prešla i na mene pa bih se i sama uskoro opustila i počela uživati u svježem zraku. Bilo je prekrasno gledati u vedro nebo i duboko udisati svježi, jutarnji zrak. Osjećala sam kako me napetost polako napušta i kako mi se duša ispunjava vedrinom.
Sve moje obaveze i brige ostale bi tada u kući. Vani, u vrtu uživala sam u Božjoj tvorevini i tada bi svi ti svakodnevni problemi počeli izgledati kao male, beznačajne sitnice. Svakog jutra drveće i grmovi okićeni sjajem jutarnje rose izgledali bi kao novi, kao da ih nikada ranije nisam vidjela. Njihova svježina me je privlačila te sam i sama poželjela biti obnovljena kao i oni.
Sa sobom sam počela donositi Bibliju. Svakog bi dana čitala Psalam dok je zeko grickao zelenu travu. Čitajući biblijske stihove učinilo mi se da smo kralj David i ja bili vrlo slični. I on se suočavao s izazovima i poteškoćama, padao u malodušnost i bio tjeskoban. No, kad god bi slavio Boga i zahvaljivao Mu se na Njegovoj dobroti izvojevao bi pobjedu.
Mislila sam da svakog jutra činim zecu uslugu, a zapravo sam i sama bila pozvana na zelene livade, pored mirne vode kako bi Bog mogao osvježiti moju duše. Psalam 23:2,3
Zeko je narastao te sad već može biti sam u vrtu, ali ja sam u međuvremenu uvidjela da ne mogu živjeti bez vrtnog druženja s Bogom. Naučila sam kako veselo skakutati, i biti zahvalna što sam živa i što sam dio Božje tvorevine.