Prvi put sam čula za Fu-Hua Chung kada sam s obitelji gledala dokumentarac o vrlo talentiranim i nadarenim mladim ljudima s teškim invaliditetom. Posebno me se dojmio njen osmijeh koji je zračio anđeoskim sjajem i otkrivao unutarnju ljepotu njezine duše.
Taiwan, 1994.godina. Živahnoj, desetogodišnjoj djevojčici Fu-Hua Chung smiješila se blistava budućnost. Bila je najbolja učenica u svom razredu i sanjala je da jednog dana postane umjetnica. No, sudbina nije tako htjela. Tragedija je pogodila njenu obitelj kada je jednog dana do temelja izgorjela njihova obiteljska kuća. Iako su čudom svi članovi obitelji preživjeli, Fu-Hua je zbog udisanja otrovnih plinova u dimu pala u tromjesečnu komu. Kada je napokon došla k svijesti liječnici su joj rekli da su otrovni plinovi nepovratno i korjenito promijenili njezin život. Bila je slijepa, nijema i paralizirana od vrata na dolje. Jedino joj je sluh ostao neoštećen, a mogla je i malo pomicati glavu i vrat.
S vremenom su je prijatelji i školske kolege zaboravili i Fu-Hua je upala u duboku depresiju. Počela je čak razmišljati i o samoubojstvu. Nije vidjela nikakav smisao u životu, u kojem bi ovisila o majci da je oblači, hrani i čini sve ostalo za nju.
A onda je jednog dana kršćanski televizijski program unio tračak svjetlosti u njenu napaćenu dušu. Ohrabrena, odlučila je vjerovati Bogu. S njenom vjerom rasla je i nada, a iz nade proizašle su tri velike želje – pohađati fakultet, postati pisac i širiti ljubav širom svijeta. Između fizioterapeutskih vježbi, Fu-Hua je preslušala 300 –tinjak audio knjiga i dosegla odgovarajuću razinu znanja potrebnu za uspješno završavanje srednje škole. Potom joj je učiteljica pomogla da se upiše na fakultet. Danas je Fu-Hua uspješan student koji polaže svoje ispite u zadanom roku.
Komuniciranje je mukotrpan proces za nju. Sporazumijeva se pomicanjem glave povezane sa računarom, u kojeg unosi podatke Morseovom abecedom. Fu-Hua je na taj način napisala preko 300-tinjak pjesama u kojima na optimističan i pozitivan način govori o svojoj borbi, vjeri i svemu što proživljava. Održala je motivacijske govore u srednjim školama širom Tajvana i Kine. Njena poruka o Božjoj ljubavi i nadi ganula je mnoge. Njeni su se snovi počeli pretvarati u stvarnost!
Nitko joj ne bi zamjerio da odustane od života, no Fu-Hua je unatoč svemu odlučila ne samo živjeti, nego i ohrabriti druge. Iako je njen život protkan patnjama i neprestanom borbom, jednom je zgodom izjavila: “Život je put na kojem ponekad susrećemo bol, neuspjeh i tugu, no ako imamo vjeru budućnost će uvijek biti svjetla.”