Jedne noći, probudio me telefonski poziv. Brzo sam se razbudila, obukla, zgrabila ključeve od auta i istrčala van kako bi pomogla u jednom hitnom slučaju. Jedna je osoba doživjela malu nesreću i netko ju je trebao pokupiti. Bila sam uznemirena, no istovremeno razmišljala sam kako je moglo biti puno gore. Nastojala sam biti smirena, iako mi je srce užurbano lupalo od brige i uzbuđenja, dok sam se brinula o svim detaljima i vozila cijelu ekipu kući, na sigurno.
I dok sam prolazila nepoznatim ulicama pokušavajući naći svoj put u sredini noći, molila sam se za sve sudionike u ovoj nesreći. Svima nam je bila potrebna mudrost i zaštita. Od srca sam se zahvalila dragom Bogu što se brine za nas, čak i u ovakvim teškim okolnostima, i unatoč našim greškama i glupostima.
Kada sam nakon nekoliko sati ponovno legla, nastavila sam se moliti. Predala sam sve u Božje ruke. Ponavljala sam napamet naučene biblijske retke i poslušala nekoliko duhovnih pjesama. Sama s Isusom, u tišini sobe, osjećala sam kako dugi noćni sati teku pored mene.
San mi pak nije padao na oči. Adrenalin, koji me potpuno razbudio još uvijek je kolao mojim tijelom. Ležala sam, slušala i molila dok nisam ugledala prve zrake zore kako se probijaju kroz prozor. Onda sam utonula u duboki san. Probudila sam se nakon nekoliko sati. Bila sam iznenađujuće svježa i spremna za susret s novim danom.
Bila je to jedna nesvakidašnja noć, noć koju ne želim ponovno doživjeti. Iako nisam mogla kontrolirati svoje reakcije na stres, osjećala sam se voljenom i zbrinutom. Nisam dugo mogla zaspati, no odmarala sam se u Božjim rukama, i to mi je bilo dovoljno. Svima nam se u životu događaju loše stvari, no ne smijemo zaboraviti da bismo još više nastradali da nije Boga i Njegove zaštite.
Kada su sjene noći duge i osjećamo se izgubljeno, smeteno, i tjeskobno, ne moramo se suočiti sami s tamom. Čim zazovemo Božje ime Njegova nas ljubav obavija. Bog uvijek odgovara na naše molitve. Čuva nas i tješi, dok zora ne svane i sjene noći ne iščeznu.