Nedavno sam naišao na zanimljiv stih koji je u skladu s glavnom temom ovog broja – dobrotom. Na taj sam redak naišao i prije no ovoga puta ostavio je poseban dojam na mene.
U svom pismu Rimljanima Pavao je rekao: “Jer jedva tko umre za pravednika; za dobroga možda bi se tko usudio umrijeti.” Poslanica Rimljanima 5:7 U novom prijevodu kralja Jakova upotrebljava se riječ righteous (pravedan) umjesto upright (pošten, čestit).
To me je navelo na razmišljanje. Koja je razlika između poštene i pravedne osobe i dobre i milostive? Teolog John Gill smatra da je Pavao pod pravednom osobom podrazumijevao osobu koja se pridržavala zakona dok je dobra osoba bila ona koja je bila spremna ići korak dalje i činiti stvari iz ljubavi, a ne samo iz pukog osjećaja dužnosti.
Mislim da je dobrota zapravo pravednost pomiješana s iskrenom brižnošću za druge. Ne možemo biti dobri bez Božjeg poticaja, a Njegova ljubavi nam pomaže da pređemo granice korektnosti i doista napravimo veliku razliku.
Naravno, jedino je Isus taj koji je u potpunosti dobar i On očekuje da Ga slijedimo i oponašamo u našim djelima. Rekao je: “Dobar čovjek iz dobroga blaga svojega srca iznosi dobro…” (Evanđelje po Luki 6:45) Ispunimo li se Njegovom dobrotom i ljubavlju bit ćemo u stanju prenijeti tu dobrotu drugima kako bi i oni činili dobro. (Pogledajte Poslanicu Galaćanima 6:10)