Uvidjela sam da je moje pisanje stvarno zahrđalo. Od školskih dana nisam imala baš puno mogućnosti bilježiti svoje misli i ovo je bila posljedica svega toga. O dragi Bože, koliko sam samo uživala u satovima kreativnog pisanja na faksu.
I tako se rodila ideja za dnevnik zahvalnosti. Od prije sam sačuvala kronološku listu svojih dana, najviše zbog neke želje za organiziranošću. Jedan unos navodi: 8. Travnja: “Poslala paket svojoj kćeri i posjetila Mary,” i “Bila kod liječnika, dobila lijekove protiv gripe.” No, ovaj dnevnik neću tako voditi. Biti će drugačiji. U njega ću zapisivati ne samo dnevne događaje nego ću odvojiti i vrijeme za razmišljanje o svakom danu, te ću prenijeti svoje misli i osjećaje na papir.
I još nešto vrlo važno. Odlučila sam da neću pisati negativne komentare o ljudima ili situacijama, i to je po meni bila najvažnija odluka. Što god napisala proizaći će iz srca punog zahvalnosti čak i onda kada su situcije nepravedne, mišljenja oprečna ili kada se bude pak radilo o potpuno katastrofalnom danu.
Preporodila sam se. Sve je to imalo terapeutski učinak na mene. Naučila sam pisati molitve koje su predavale situacije u Božje ruke. Što sam god više pisala na ovaj pozitivan način i iz pozitivne perspektive bolje sam razumijela situacije. Postala sam pozitivnija o drugima te sam također dobivala više pozitivnih rješenja. Ovaj način vođenja dnevnika podsjećao me je na biblijski redak – “Na svemu zahvaljujte; jer je to Božja volja” 1 jer “Znamo doista da se onima koji ljube Boga sve okreće na dobro” 2.
Pored nabrajanja svakodnevnih blagoslova naučila sam predati sve neugodne trenutke Bogu, u molitvi. Te napisane misli i molitve su kao izjave vjere koje ponovno mogu pročitati kad god to poželim. Polako se navikavam gledati na događaje iz svog život kroz prizmu hvale i slave.
Kao bonus moj se rječnik proširio, a moje pisanje je postalo kreativnije. Kupila sam si osnovni pribor za kaligrafiju: kaligrafsku olovku i nalivpero. Koristim ih za naslove kao i za uljepšavanje nekih riječi i crtanje ilustracija. “Ako stanemo i razmislimo dobiti ćemo povod za zahvalnost.” 3