Jedne je godine naš volonterski rad odveo moga supruga Andrewa, našu kćerku Angelinu i mene iz Europe u Srednju Ameriku. Tako nam se ukazala jedinstvena prigoda da posjetimo prekrasno jezero u Gvatemali koje je nekad bilo mjesno središte bogate civilizacije Maya. U prekrasnom, spokojnom okruženju najvažniji događaj dana kako za mještane tako i za posjetioce je promatranje zalaska sunca iza tri vulkana koji okružuju zapadnu stranu jezera. Životna su zadovoljstva ovdje jednostavna, kao plivanje na mjestu gdje se izvori vruće vode ulijevaju u jezero stvarajući nevjerojatnu mješavinu ledeno hladne, mlake i vrlo vruće vode.
Osobno ne pijem kavu, no bilo je fascinantno gledati kako ona uspijeva i kako se sjemena suše, prže, melju i kako se priprema vrlo ukusan napitak, tamno smeđe boje. Miris je bio nešto posebno, a ukus božanstven ili barem su ga tako opisali Andrew i Angelina. Prava, domaća kava od početka do kraja.
Prizor je bio zaista interesantan – turisti koji su pobjegli od stresnog, “civiliziranog” života u petoj brzini i mayanske žene koje su spokojno radile svoje ručne radove. Neke su sa sobom imale djecu, unuke ili možda čak i praunuke koji su blaženo spavali u nosiljci/marami koja se nosi na leđima ili su se pak igrali pored njih. Koje suprotnosti!
Suvremene Maye preživljavaju prodajući svoju robu strancima no unatoč tome nisu dopustili da im pritisak modernog svijeta uništi živote. Marljivi su i vrijedni ljudi koji od jutra do mraka rade praveći svoju tradicionalnu odjeću. Svi redom, od starijih pa do najmlađih ponosno nose svoju robu i nije ih briga za modne trendove. Nisu ovisni ni o farmaceutskoj industriji i sustavu već se liječe ljekovitim biljem i travama. Čak proizvode i vlastitu kozmetiku, a biljni šampon koji sam kupila od njih bio je bolji za moju kosu od svih komercijalno proizvedenih biljnih šampona koje sam do tada koristila.
Sjedeći ispod palminih grana koje su se njihale od povjetarca slušala sam valove kako nježno zapljuskuju obalu. U daljini, sunce je zalazilo iza vulkana. Osjećala sam se kao da me je Bog doveo u Raj i pokazao mi razlog mog postojanja – da uživam u svemu!
Mnogi smatraju Maye zaostalima naročito neki jet-seteri i poslovni ljudi, no osobno ne mislim tako. Kad brzina i stres uzmu svoj danak i izbace radost iz života, usporavanje i usklađivanje naših prioriteta s Božjim vraćaju je u naša srca.