U suvremenom engleskom jeziku riječ “ljubav” opisuje niz osjećaja, no klasični grčki bio je nešto precizniji. Stari su Grci naime koristili četiri osnovne riječi, i sve su na engleski bile prevedene kao “ljubav.”
Storgē odgovara engleskoj riječi “affection” – privrženost i ta se riječ često koristila kad se ukazivalo na ljubav prema članovima svoje obitelji. Također može biti protumačena kao “tolerirati ili podnositi nekoga,” nešto što je svima nama koji smo odrasli uz brata ili sestru itekako poznato.
Riječ Philíos upotrebljavana je općenito za ljubav koja se odnosila na odanost, privrženost, vjernost. Danas je ta riječ izjednačena s riječju “prijateljstvo” ili “naklonost.”
Éros je bila strastvena ljubav, ljubav koja je postojala u zdravom braku ili intimnom odnosu. Sokrates je imao poznatu raspravu o érosu sa svojim studentima koja je zabilježena u Platonovom Simpozijumu. Platon je pak pročistio tu misao i tvrdio da to ne bi trebala biti ljubav osobe, već ljubav ljepote u osobi. Odatle smo dobili ideju o platonskom odnosu – ljubavnom odnosu bez seksualnog prizvuka.
Septuagint – grčki prijevod Starog Zavjeta koji je bio dovršen prije Isusovog vremena, često je koristio glagol agápao kako bi opisao mnoge vrste ljubavi, od božanske milosti do erotske strasti. U tom se prijevodu prvi put u grčkoj književnosti pojavljuje imenica izvedenica agape, četvrta riječ za ljubav. Njom se opisuje najdublji oblik ljubavi, ljubav koju je Salomon opisao u Pjesmi nad pjesmama, i za koju se vjerovalo da govori o odnosu između Boga i vjernika.
Pisci Novog Zavjeta upotrijebili su riječ agape oko 250 puta kako bi opisali najveći ideal, uzor ljubavi. Kao dodatak engleskoj riječi “ljubav” kao u Theos agápe estin, “Bog je ljubav” (Prva Ivanova poslanica 4:8) – prevoditelji Kralja Jakova upotrijebili su ponekad englesku riječ “charity” (na primjer u Prvoj poslanici Korinćanima 13). Time su željeli učvrstiti ideju da je agape nesebična, darežljiva i bezuvjetna ljubav.
Sada nam je jasno čemu trebamo težiti.