u svojoj dvadesetoj godini prvi put sam pročitao evanđelja. Tada sam otprilike počeo i razmišljati o Bogu i Isusu te donositi svoje vlastite zaključke i stavove o vjeri. Nisam znao u što vjerovati i moja su se uvjerenja većinom temeljila na stvarima koje sam čuo od drugih. Iskreno rečeno, do tada zapravo uopće nisam niti razmišljao o tim stvarima.
Evanđelja su bila potpuno novo štivo za mene i iako ih nisam baš razumio odvela su me u jedan nepoznati i tajanstveni svijet. Ne mogu reći da sam odmah povjerovao, no želio sam. Tko ne bi želio živjeti u svijetu u kojem su čuda dio svakodnevnice, u kojem se dobro bori protiv zla, a slabi i ugnjetavani se štite, svijet u kojem ljubav ima zadnju riječ? Na primjer stvari koje je Isus rekao Židovima koji su vjerovali u njega „Ako vi ustrajete u mom nauku, zaista ćete biti moji učenici. Tada ćete upoznati istinu, i istina će vas osloboditi“ (Evanđelje po Ivanu 8:31,32), stvarale su u meni jedan duhovni vakuum i zbog njih sam se iznova i iznova vraćao Bibliji. Nakon što sam pročitao sva četiri Evanđelja vratio sam se na početak, na Matejevom evanđelju i ponovno ih počeo čitati.
Nakon nekoliko tjedana uvidio sam da se ne mijenjaju samo moje misli. Očekivao sam da me “istina” pogodi između očiju, no to se nikada nije dogodilo. Umjesto toga nešto se počelo događati unutar mene. Kad god bih prihvatio neku priču ili biblijski stih moja sirova gruda vjere “sudarila” bi se s Božjom ljubavi i osjetio bih ushićenje, neku čudnu mješavinu mira i veselja. U mojoj duši „frcale bi iskre“ na sve strane kao kada bi kremen udario u željezo.
S vremenom sam počeo čitati i druge dijelove Biblije i tamo sam naišao na retke koji su mi pomogli da bolje razumijem tu prekrasnu knjigu u svoj svojoj cjelovitosti. Kao i kralj David, a i mnogi drugi prije i poslije njega i sam sam otkrio da me “Bog ispunjava radošću svoje prisutnosti.” (Psalam 16:11) Apostol Petar je otišao korak dalje u objašnjavanju našeg odnosa sa Stvoriteljem. „Njega ljubite, a ne vidjeste ga. U njega vjerujete, iako ga još ne gledate. Uz to se radujete neiskazanom i proslavljenom radošću.“ (Prva Petrova poslanica 1:8)