Život pun opraštanja

Tijekom svog života puno puta sam se morao suočiti s posljedicama svojih grješaka, i to zasluženo. No, često nisam dobio ono što sam zaslužio, nego sam naprotiv, iskusio milost i oprost.

Sjećam se, bilo mi je 12 godina, i bio sam s obitelji u velikom trgovačkom centru. Trebao sam paziti na mlađeg brata dok su roditelji stajali u redu ispred kase. Nešto mi je na tren odvuklo pažnju i mali se odjednom izgubio. Našli smo ga vani, na parkingu. Jesu li me roditelji strogo ukorili? Naravno, no ukor je bio ublažen ljubavlju i milošću. Toga sam dana primio oprost, i to nezasluženo, no to nikad nisam zaboravio.

Kada sam bio malo stariji uzeo sam jednom nešto što nije bilo moje. Kada me je mama upitala o tome osjetio sam kako mi se uši crvene i imao sam osjećaj kao da mi gore. Zašto sam to učinio? Život mi nikada više neće biti isti! No, mama me je uzela u naručje i rekla mi da vjeruje u mene i da zna da mogu biti bolji čovjek, te da ću za početak morati vratiti stvar pravom vlasniku. Ispalo je da sam bio u pravu, ali ne na način na koji sam ja to očekivao. Moj se život stvarno korijenito promijenio nakon te gorke lekcije.

A onda su u moj život ušle gadne tučnjave, besmislene rasprave i sarkastični komentari mojih tinejdžerskih godina. Ponekad sam se loše ponio prema prijatelju, bratu ili sestri, roditeljima, a potom bih se sramio znajući da sam zaslužio da se ograde od mene i budu nepovjerljivi, i da me kazne zbog mog ponašanja. Ponekad sam i bio kažnjen, no puno su puta drugi bili velikodušniji nego što sam to očekivao, te su mi oprostili, i to ne samo jednom nego bezbroj puta.

Sada se trudim biti dobar suprug mojoj dragoj supruzi i brižan otac svojim djevojčicama. Većinom dana to mi i polazi od ruke. Ponekad pak zabrljam. U nekim sam situacijama jako loše reagirao i teško mi ih je bilo pogledati u oči, a još teže suočiti se, nakon svega, sa samim sobom. Kad mi je glava bila pognuta od srama njihova me je ljubav podignula i blagoslovila me dobrotom i ohrabrenjem. To mi je pokazalo da se čovjek uči dok je živ.

Isus je oprostio onima koji su ga mrzjeli, tukli i naposljetku i ubili. Bio je strpljiv sa Svojim učenicima, naročito kad nisu razumjeli Njegove nauke. Širom otvorenih ruku primio je natrag one koji su Ga se odrekli, kao i prijatelje koji su Ga duboko povrijedili. Dodirnuo je one koji su sumnjali, a i one prezrene od društva te ih blagoslovio bezuvjetnom ljubavlju. Isus nam svakodnevno potvrđuje da u Njegovom kraljevstvu ima mjesta za izgubljene i usamljene grješnike.