Što je Isusovo uskrsnuće značilo Njegovim prvim učenicima – svima onima koji su vjerovali u Njega tijekom Njegovog ovozemaljskog života? I što ono znači nama, danas?

Kada je Isus blagovao posljednju večeru sa svojim apostolima u Veliki četvrtak, nekoliko sati prije nego su ga uhitili, osudili i ubili, shvatili su da je Isus doista Mesija (Spasitelj) o kojem su govorili proroci Starog Zavjeta. No, njihovo se poimanje svega toga razlikovalo od našeg današnjeg shvaćanja.

U prvom su stoljeću palestinski židovi vjerovali i očekivali da će im Bog poslati Mesiju, no po njihovom poimanju svetih spisa to je trebao biti zemaljski kralj koji će osloboditi Izrael od naroda koji su ga ugnjetavali i pod čijom su tiranskom vlašću stoljećima bili. Po njima, kraljevstvo koje je trebalo doći bilo je zemaljske naravi.

Vjerovanje učenika da je Isus bio Mesija, sve do njegove smrti temeljeno je na ovoj interpretaciji. Očekivali su da će Isus biti pomazani kralj Izraela. Gledano s te strane razumljiv je zahtjev braće Jakova i Ivana da im bude dopušteno da sjede s Isusove lijeve i desne strane. [Evanđelje po Marku 10:35-38,41] Drugim riječima željeli su biti na istaknutim položajima kada ovaj dođe na vlast. Čak su ga i nakon Njegovog uskrsnuća pitali kada će osloboditi Izrael i uspostaviti svoje kraljevstvo na zemlji. [Djela apostolska 1:6]

Događaji koji su prethodili samo su pridonijeli ovom vjerovanju. Isusovi učenici najvjerojatnije su bili vrlo uzbuđeni i radosni kada su vidjeli gomilu ljudi koji su došli u Jeruzalem, povodom blagdana Pashe kako mašu palminim granama i kliču Isusu kao kralju. [Evanđelje po Ivanu 12:13] Kada su hodočasnici upitali ljude što se dešava i tko je bio čovjek kojem su svi klicali, ovi su im odgovorili: „To je prorok Isus.“ [Evanđelje po Ivanu 12:12-18; Evanđelje po Mateju 21:6-11.] Tijekom svoje misije Isus je izliječio mnoštvo ljudi, čudesno nahranio tisuće i tisuće, govorio Božju riječ s autoritetom i uzdigao svog prijatelja Lazara iz mrtvih. Njegova je popularnost bila na vrhuncu i većina ljudi je vjerovala da je upravo On dugo iščekivani Mesija.

Međutim, sve je odjednom krenulo nizbrdo. U roku od samo nekoliko dana Isus je nepravedno optužen i okrutno pogubljen na najponižavajući način. Od Mesije se očekivalo da bezbožnike privede pravdi, a ne da strada i to od njihovih ruku.

Možete samo zamisliti kako je pogubno i devastirajuće djelovao takav slijed događaja na Njegove učenike. Učitelj kojeg su slijedili, Njihov voljeni Gospodar za kojeg su čvrsto vjerovali da je bio Mesija, nije više bio među živima. Bili su duboko potreseni, zbunjeni i potišteni što se i vidi iz zapisa koji opisuje dvojicu učenika na dan uskrsnuća išla prema selu Emausu. Uskrsnuti Isus im se približio i počeo hodati s njima. Pričajući što se dogodilo rekli su: “Mi smo se nadali da će On izbaviti Izraela.” Očigledno je da su im se nade raspršile te da su bili duboko ožalošćeni Njegovom smrću. [Evanđelje po Luki 24:17-21]

A onda je uskrsnuće sve promijenilo! Bog je podignuo takozvanog „palog“ Spasitelja iz mrtvih. Židovi nisu očekivali da će Mesija ustati iz mrtvih stoga možemo zaključiti da niti učenici, niti židovski narod u cjelini nisu očekivali da će Isus ispuniti neka od proročanstava u tom pogledu.

Nedugo prije toga svećenički glavari zaključili su da je Isus umro: “Ako ga ostavimo tako, svi će povjerovati u njega, i doći će Rimljani i uzet će nam zemlju i narod.” [Evanđelje po Ivanu 11:48]

Tijekom ispitivanja pred židovskim vijećem veliki svećenik ga je upitao je li on Krist i čuvši Isusov potvrdni odgovor potkrijepljen citatima iz knjige proroka Daniela, o Sinu čovječjem koji sjedi s Božje desne strane, veliki svećenik i ostali crkveni poglavari optužiše ga da huli Boga što je po njihovom zakonu kažnjivo smrću. [Evanđelje po Mateju 26:63-66]

Pilat Pontius, rimski upravitelj osuđuje Isusa na smrti jer je ovaj navodno tvrdio da je kralj. Izgleda da Isus nije predstavljao prijetnju Pilatu, no zbog mnoštva koje je inzistiralo na Njegovom pogubljenju kao i zbog židovskih starješina, Pilat odlučuje da ga razapne što je po rimskom zakonu bila kazna za pobunjenike. [Evanđelje po Ivanu 19:12] Na ploči koju je Pilat objesio na križu pisalo je: “Ovo je Isus, židovski kralj.” [Evanđelje po Mateju 27:37]

Isus je pogubljen jer ga vođe Židova nisu prihvatile za Mesiju, a Rimljani su tvrdili da neovlašteni kralj ne može živjeti. Nevjerojatni i neočekivani događaj njegova uskrsnuća opovrgao je presudu i židovskog i rimskog suda.

Unatoč rimskog zakona da budući kraljevi trebaju umrijeti i židovskog uvjerenja da Isus nije bio Mesija, Bog je osobno poništio njihove presude i uzdizanjem Isusa iz mrtvih potvrdio da je Isus bio i Kralj i Mesija.

To je pak potvrdilo sve što je Isus propovijedao o Svom Ocu, Božjem kraljevstvu i spasenju. Uskrsnuće, koje je potvrdilo da je Isus bio Mesija i dolazak Duha Svetog postavilo je temelje novog razumijevanja o Bogu. To je ujedno i bilo najveće značenje uskrsnuća.

Prije uskrsnuća učenici nisu u potpunosti razumjeli što im je Isus govorio o svojoj smrti i uskrsnuću. No, kada je ustao iz mrtvih, Isus im je tijekom 40 dana prije uzašašća na nebo objasnio stvari i oni su razumjeli. [Djela apostolska 1:3 Evanđelje po Luki 24:27,32]

Spoznaja da je spasenje dostupno svima kroz Isusovo utjelovljenje, smrt i uskrsnuće razlog je što su apostoli propovijedali o uskrsnulom Kristu diljem Djela apostolskih. Zato su pisci Novog zavjeta rekli da je uskrsnuće dokaz da je Isus Krist doista i bio Sin Božji.

Pedeset dana nakon uskrsnuća, nakon Isusovog uzašašća, Duh Sveti je nastanivši se u vjernicima također ušao u ovaj naš svijet. Ovi su događaji potaknuli učenike i ranu crkvu da propovijedaju vijest širom do tada poznatog svijeta. Kroz Isusa i Njegovu žrtvu na križu čovječanstvo se pomirilo s Bogom.

Za Njegove učenike tada, a i za nas danas Uskrs je temelj kršćanske vjere i nade. Iako su prvi učenici na početku bili suočeni s uništenim nadama, uskoro su kroz Isusovo uskrsnuće uvidjeli da su Njegova djela, riječi i obećanja bili istiniti.

Zbog svega što je učinio znamo da su Njegove riječi istinite – da imamo spasenje i vječni život, da Duh Sveti živi u nama, da su nam molitve uslišane i da će nas voditi kad god ga to zamolimo. Jaz između Boga i nas je premošten. Mi smo Njegova djeca i živjeti ćemo s Njim zauvijek.

Uskrsnuće je naše obećanje za spasenje, sposobnost da živimo život pun Krista i čast da živimo vječno s Bogom.

Stoga uživajmo u značenju Uskrsa – jučer, danas i zauvijek. Sretan Uskrs!