Jednom sam razgovorao s djelatnicom turističke agencije i u jednom trenutku razgovor se prebacio na duhovne teme i postojanje Boga. “Ne vjerujem u Boga”, rekla je. “Ako Bog postoji, zašto je toliko patnje u svijetu? Zašto tisuće umiru od gladi svakog dana? Kakav bi to Bog dopustio da svijetom haraju strašne bolesti? Zašto je moja najbolja prijateljica stradala u automobilskoj nesreći? Zašto Bog nije zaustavio Hitlera? ”

“To su vrlo dobra pitanja,” odgovorio sam, “ali vidite, da je Bog zaustavio Hitlera, na primjer, morao bi zaustaviti i slobodnu volju svake druge osobe. Biblija kaže: “Svi su griješili i ne mogu sudjelovati u Božjoj slavi.” 1 Dakle, trebao bi spriječiti svaku osobu u cijelom svijetu, da učini bilo što pogrešno ili loše! Od samog početka, Bog bi se trebao miješati u našu slobodnu volju i veličanstvo osobnog izbora kojeg je dao svakome od nas, kako bismo sami izabrali dobro ili zlo.”

“Ali zar ne bi bilo bolje da nas je sve stvorio dobrima?” upitala je.

“Da je Bog želio robote, mogao nas je programirati da činimo samo dobro i volimo Ga. Ali Bog nam je dao slobodnu volju kako bismo mogli sami birati! Bog je u čovjeka usadio sposobnost slobode izbora. Ne biste toliko uživali u svojoj djeci da sami ne odaberu da vas vole?” upitao sam.

Zbunjena, odgovorila je: “Pa, ne, ali kakve to veze ima s patnjom?”

“Zato što smo ovdje da biramo između dobra i zla, između Božjeg puta ili našeg vlastitog puta, a pogrešni izbori su uzrok svih patnji, bijede, boli, lošeg zdravlja, ratova i gospodarskih problema u današnjem svijetu. Umjesto da odaberemo ljubav i poslušnost prema Bogu, odlučili smo činiti stvari na svoj način, te ponekad na kraju ispaštamo zbog posljedica svojih pogrešnih izbora. Biblija nam govori da ‘Neki se put čovjeku čini ispravnim, ali na kraju vodi u smrt.’” 2

Ovaj razgovor potaknuo me je na razmišljanje o tome koliko je patnje u svijetu uzrokovano od strane samog čovjeka poput neopisivih patnji koje su prouzrokovane ratovima u kojima su milijuni ubijeni i osakaćeni. Martin Luther nazvao je rat: „najvećom pošasti koja može pogoditi čovječanstvo; rat uništava religiju, zemlje i obitelji. Svaka pošast je bolja od toga.“

Je li Bog kriv za ljudske ratove? Biblija kaže: “Odakle sukobi i svađe među vama? Oni dolaze iznutra, iz vaših sebičnih želja koje ratuju u vašim tijelima.” 3 Ne možemo kriviti Boga za patnje koje su prouzrokovane ratovima, nego čovjekovu pohlepnost i želju za vlašću, žeđ za moći, slavom, dobitkom i zaradom.

U današnje vrijeme stres, žurba i napetost suvremenog života često uzrokuju psihosomatska oboljenja kao što su gastritis, jake glavobolje, čir na želucu i srčani problemi. Nismo naučili prebaciti svoje brige na Boga, kaš što to Biblija savjetuje u Prvoj Petrovoj poslanici 5:7, pa dopuštamo našim zabrinutim i izmorenim umovima da nas fizički razbole dok nastojimo držati korak sa sve bržim tempom modernog društva! U međuvremenu, možemo se razboljeti i pušenjem, prekomjernim pijenjem i uzimanjem tvari koje štete našem umu i tijelu.

Postoji još jedan način na koji čovjek uzrokuje patnju, a to možete vidjeti u milijunima ljudi koji umiru od gladi svake godine, u nekim dijelovima našeg svijeta, dok u drugim dijelovima postoji višak hrane. Bog nam je dao više nego što nam treba kako nitko ne bi trebao biti gladan! Negdje se višak skladišti ili uništava, dok u drugim zemljama ljudi gladuju.

Naravno, najveći razlog zbog kojeg milijuni ljudi diljem svijeta pate od neimaštine, oskudice i bijede je sebičnost. Kada bi svi bili voljni podijeliti svoje bogatstvo ili zemlju, ili uložiti u poslove i industriju za stvaranje radnih mjesta, ili pak plaćali poštenu cijenu za rad i proizvode siromašnih, sigurno bi bilo dovoljno za sve. Božja riječ savjetuje pa čak i naređuje onima koji imaju u izobilju da dijele s onima koji nemaju, jer Bog ne želi da siromašni pate.

Na kraju, ne smijemo zaboraviti da Bog može koristiti patnju za dobro u našim životima. Tuga i patnja često izvlače iz ljudi ono najbolje: suosjećanje, ljubav i brigu za druge. Patnja nas jača i daje nam sve što nam treba da tu snagu damo drugima. Biblija kaže: “Koji nas tješi u svakoj nevolji, da bismo mogli utješiti one, koji su u svakoj nevolji, utjehom, kojom nas same Bog tješi.” 4 To nama, kršćanima daje želju da svima damo Isusa – vječno rješenje za sve ljudske probleme i patnje!

“Zašto Bog dopušta patnje?” jedno je od najvećih životnih pitanja. Iako razumijemo razloge koje navodi Božja riječ, neke stvari pak razumijet ćemo samo u sljedećem životu, kada budemo vidjeli sve kroz Božje oči.

Patnja često okreće ljude Bogu, potiče ih da se pokaju, traže oprost i mole Ga da ih spasi. Kao što je kralj David rekao: “U nevolji sam Bogu zavapio, u pomoć sam ga pozvao; Kad sam bio potlačen i Boga molio, on je čuo i od svih nevolja me spasio.” 5 Patnje i nevolje, čovjeka približavaju Bogu.

Božja riječ nam obećava da će svim patnjama za one koji vole Boga doći kraj, a On će “obrisati svaku suzu s njihovih očiju i neće više biti smrti. Više neće biti ni tugovanja, ni plakanja, ni boli jer je sve staro nestalo.” 6

Do onog savršenog dana, trpjet ćemo nevolje i patnje, ali naša nadoknada, naša nagrada koja nas čeka na nebu, daleko će nadmašiti privremenu bol i patnju koju iskušavamo ovdje, na zemlji. Kao što je apostol Pavao rekao: “Mislim da su naše trenutne patnje beznačajne u usporedbi s budućom slavom koju ćemo primiti.” 7


  1. Poslanica Rimljanima 3:23 SHP
  2. Mudre izreke 14:12 SHP
  3. Jakovljeva poslanica 4:1 SHP
  4. Druga poslanica Korinćanima 1:4
  5. Psalmi 18:6; 34:6; 119:67
  6. Otkrivenje 21:4
  7. Poslanica Rimljanima 8:18 SHP