On nas tješi u svakoj nevolji, da bismo utjehom kojom nas same tješi Bog, mi mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji.– Druga poslanica Korinćanima 1:4
Kada se nama bliske osobe presele na drugi kraj svijeta i prekinu kontakt s nama, nedostaju nam. Nestrpljivo očekujemo vijesti i osjećamo bol gubitka. Što onda reći o osobi koja se preseli s ovoga svijeta? Čak i ako vjerujemo u život poslije života, osjećamo da naš svijet nikada neće biti isti i taj se osjećaj teško podnosi.
Možda i vi imate prijatelja ili kolegu koji su se zbog gubitka voljene osobe povukli iz svakodnevnog života kako bi se prisjetili te drage osobe, skupili slike, napisali memoare itd. Suze su nesumnjivo dio tog putovanja. Plakati je ljudski. I Isus je plakao. Evanđelje po Ivanu 11:35 Sve je ovo dio tugovanja i procesa prebolijevanja.
Kraj rijeka……sjedili smo i plakali spominjući se…O vrbe naokolo povješali smo svoje harfe. – Psalam 137:1,2
Vrijeme tugovanja. Propovjednik 3:4 Iako su njihove “harfe” – pjesme vjere i veselja – trenutačno utihnule, nadajmo se da nisu potpuno odbačene. “Navečer dolazi plač, a ujutro već vlada radost.” Psalam 30:5
Dakle, kada tugujuća osoba nađe snagu da se ponovno suoči s životom, da još jednom prihvati svoju harfu i zapjeva pjesmu vjere i radosti? Svatko u svoje vrijeme. Što je prisniji bio odnos to će žalost zbog gubitka biti veća. Iznenadna smrt teško je podnošljiva. Među najteže gubitke ubraja se gubitak djeteta i po mnogima je to najveća trauma koju čovjek može doživjeti. Treba vremena da se preboli takav gubitak.
Neka nam Bog pomogne da budemo nježni i obazrivi prema onima koji prolaze kroz proces žalovanja. Pokažimo solidarnost, ponudimo im utješnu riječ, nazovimo ih, skuhajmo im nešto. Pružimo im podršku prisjećajući se lijepih stvari i događaja koje smo doživjeli s osobom koja više nije s njima, saslušajmo ih. Budimo uz naše prijatelje baš kao što je Bog uvijek uz nas. Poslanica Hebrejima 13:5