“Biblija” dolazi od grčke riječi biblia, koja znači “knjižice”, no ona je više od obične zbirke tekstova. Biblija je “Riječ Božja” i temelj kršćanske vjere i života. Ona nam otkriva Boga, govori nam o Njegovom osnovnom planu za čovječanstvo i sadrži neprikosnovene istine i upute. Njene su riječi duh i život. 1 Pomoću njih 2 možemo postati sudionici božanske prirode, postati pobožniji, sličniji Isusu 3.

Biblija je zbirka od 66 knjiga. Autor Biblije je Bog, ali njen je tekst pod Njegovim nadahnućem zapisalo otprilike 40-ak ljudi. Biblija nam kaže “Svako je Sveto pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za upozoravanje na grijeh, za ispravljanje pogrešaka i za pouku o tome kako ispravno živjeti.” 4

Biblija se sastoji od dva glavna dijela, Starog i Novog zavjeta. 5 Nije točno poznato kada su neke od 39 knjiga Starog zavjeta prvi puta zabilježene, ali izučavatelji Biblije se uglavnom slažu da su napisane u razdobolju od oko 1000 godina, od četrnaestog do četvrtog stoljeća prije Krista.

Stari zavjet pripremio je put za Novi, koji je započeo Isusovim dolaskom. 27 knjiga Novog zavjeta napisano je u prvom stoljeću nove ere na grčkom jeziku. Govore o Isusovom životu i službi, o rastu rane Crkve i osnovama kršćanske vjere.

U Starom zavjetu, Bog je obećao da će blagosloviti Izraelce ako se budu klanjali samo Njemu i slijedili Njegov zakon, koji je dao Mojsiju oko 1300.godine prije Krista. Više od 600 godina prije Isusovog rođenja, prorok Jeremija je predvidio dan kada će Bog sklopiti novi savez sa svojim narodom. Pod ovim novim savezom, Bog bi napisao svoje zakone u srcima ljudi, a ne na kamenim pločama 6. Isus je rekao da je On ispunjenje starog saveza, a potom uveo novi. 7

Novi zavjet sadrži pet pripovjednih knjiga – četiri evanđelja i Djela apostolska. Evanđelja su usredotočena na službu, smrt i uskrsnuće Isusa Krista. Djela apostolska govore o nekim od glavnih događaja rane Crkve tijekom sljedećih 30 godina i predstavlja svojevrsni nastavak Evanđelja.

Nakon Evanđelja i Djela apostolskih slijedi dvadeset jedno pismo ili dvadeset jedna poslanica. Trinaest od ovih pisama očito je napisao apostol Pavao, dok su preostalih osam napisali drugi apostoli ili ljudi koji su bili blisko povezani s apostolima. U posljednjoj knjizi u Novom zavjetu, Otkrivenju, apostol Ivan opisuje proročke vizije o Isusovom drugom dolasku.

Prvi put u Bibliji se spominje da je netko nešto zapisao kada je Bog rekao Mojsiju: „Zapiši ovu poruku na svitak, kao trajni podsjetnik…“ 8 Priče o patrijarsima koje se nalaze u Knjizi Postanka su se prije nego što su bile zapisane prenosile usmenom predajom.

Priče o Isusovom životu i službi također su se godinama usmeno prenosile prije nego što ih je netko zapisao. Pronađeni su mnogi dijelovi ranih biblijskih dokumenata, od kojih neki datiraju iz drugog stoljeća naše ere. Prijevodi Biblije koje danas imamo temelje se na tim primjercima.

  1. Evanđelje po Ivanu 6:63
  2. božanskih darova
  3. Druga Petrova poslanica 1:4
  4. Druga poslanica Timoteju 3:16
  5. Zavjet u ovom slučaju znači “savez” ili “ugovor”, tako da se Stari i Novi zavjet mogu smatrati starim i novim obvezujućim sporazumima između Boga i čovjeka.
  6. Jeremija 31:31-34
  7. Evanđelje po Mateju 5:17
  8. Knjiga Izlaska 17:14