Moj suprug je morao na put, a ja sam opet morala ostati sama s četvero djece. Nismo imali novca, moje zdravlje je bilo slabo, a moja kćer je imala tinejdžerske bubice. Molila sam se, i to očajno, sa svim svojim srcem, da Isus učini nešto i olakša teško breme koje sam nosila.

Stajala sam pored prozora i promatrala niz stabala čije su se krošnje njihale, milovane nježnim povjetarcem. Na trenutak sam se prisjetila vremena kada me je Isus ohrabrio da se nastavim boriti i vjerovati Mu da će On riješiti situaciju.

Onda sam opazila malu vjevericu. Trčala je gore-dolje po stablu, cvrkućući bezbrižno. Zavidila sam joj.

A zatim je “moja” vjeverica odjednom odlučila promijeniti taktiku. Prestala je trčati gore-dolje, te je počela skakati s jednog na drugo stablo. Skočila je na posljednje drvo u redu, a potom bacila pogled na jedno koje je stajalo malo podalje od ostalih. Stajala je nepokretno i gledala, kao da je razmišlja.

Pogledom sam izmjerila udaljenost od vjeverice do stabla, i činilo mi se da je udaljenost bila dvostruko ili trostruko veća od njenih prijašnjih skokova. Nalazila se pred velikim izazovom.

“Ne misliš valjda ozbiljno, mala prijateljica,” promrmljala sam sama sebi u bradu.

No, nije tražila moj savjet. Nekoliko puta je pretrčala dužinu grane, kao da je hvatala zalet. Cijelo vrijeme je glasno skvičala, a onda se zaustavila, provjerila još jednom udaljenost, čučnula i skočila. Nisam to mogla gledati. Sigurno će se povrijediti!

No, to se nije dogodilo. Doslovno je preletjela tu udaljenost i s nevjerojatnom gracioznošću i elegancijom “prizemljila” se na drugom stablu. Cvrkutala je od sreće i skakutala gore-dolje slaveći pobjedu.

U tom trenutku mi je sinulo. Znala sam što mi je nedostajalo. Toliko sam bila preokupljena vlastitim problemima npr. mjerenjem udaljenosti između stabala, da sam se bojala skočiti i premostiti tu udaljenost. Izgubila sam iz vida svog Stvoritelja, svog Spasitelja i brižnost najboljeg Prijatelja.

I dok sam tako gledala vjevericu, koja je u tom trenutku radosno cvrkutala u krošnji drveta, znala sam da je Isus uslišao moju molitvu. Učinio je to kroz malu, veselu vjevericu, a ne nekim nadnaravnim čudom. Taj isti Bog koji se brine za nju, pobrinut će se i za mene.