Današnji je dan bio savršen! Nisam se izležavala po cijeli dan, pa stoga nije bio savršeno lijen dan. Nisam ništa ostvarila niti sam bila bez problema. Bješe to sasvim jedan običan dan. Ipak, bio je savršen, od početka do kraja. U mislima sam se nastojala prisjetiti svakog trenutka i dokučiti tajnu te savršenosti, nadajući se da ću opet moći ponovno stvoriti još jedan takav dan.

Rano sam ustala i otišla u šetnju. Hodajući po svježem zraku zahvaljivala sam se Bogu i molila za svoje voljene. Duša i tijelo počeli su dan s vedrom notom. Nakon toga sam pažljivo čitala duhovna štiva, razmišljajući o onome što sam pročitala i kako bih to mogla primijeniti u svakodnevnom životu. Potom sam poslušala nekoliko prekrasnih pjesama i riječi slave i hvale Bogu ispunile su moje srce. Na kraju sam provela još nekoliko minuta u Isusovom društvu, promatrajući kako snop sunčeve svjetlosti prolazi kroz staklenu prizmu koja je visjela na prozoru i miluje sobu prekrasnim duginim bojama.

Poslije doručka isplanirala sam školski program i naručila knjige za djecu koja se školuju kod kuće, a potom sam pomogla nekima od njih sa školskim gradivom. Jutro je bilo ispunjeno do posljednje minute, no na moje ugodno iznenađenje nisam osjećala nikakav pritisak. Vrijeme koje sam provela sa Isusom itekako se isplatilo.

Dok sam pripremala povrće za ručak osjetila sam napad potištenosti. Odmah sam se počela zahvaljivati Bogu na Njegovoj skrbi, ljubavlju i dobrom zdravlju. Ruke su mi bile zauzete, no srce i razum sjedili su pred Isusom, uživajući u Njegovom društvu. To je bilo ohrabrenje koje sam trebala.

Potom sam, dok sam se vozila gradom obavljajući različite poslove, slušala divnu klavirsku glazbu. Uspješno sam se prilagodila prometu, no ovoga puta uobičajene napetosti u ramenima nije bilo. Stariji gospodin koji je vozio ispred mene polako je skrenuo što je iživciralo neke iza mene. Ja sam se pak molila za čovjeka. Dojmilo me se da je još uvijek mogao voziti te sam zamolila Gospoda da ga sačuva od bilo kakvih prometnih nezgoda.

Kada sam se vratila kući dočekala me je hrpa e-mailova. Telefon je neprestano zvonio, a u međuvremenu posjetila me je i susjeda. Nekako sam uspjela započeti s kuhanjem, pospremiti malo unaokolo i porazgovarati sa svojim tinejdžerom. Ponekad se brinem za njega, no kad god sjednemo i saslušam njegova mišljenja i ideje, vidim u njemu dobrotu i plemenitost koju bez Božje pomoći neki puta i predvidim.

Zatim sam otišla sa suprugom u večernju šetnju. Držeći se za ruke gledali smo kako sunce boji oblake ljubičasto-ružičastim kistom i brojali svoje blagoslove.

Svjesna sam da ne mogu očekivati da svaki dan bude tako lijep, no znam kako mogu povećati svoje šanse – odvojit ću vrijeme za Isusa i obnovit ću tu vezu tijekom dana, tako da okrenem svoje misli prema Njemu i Njegovoj dobroti.