Jednog sam dana uočila da je moja prijateljica, stomatologinja Dr.Rina, bila tužna. Često popijemo kavicu zajedno, no danas je Rina bila nekako tiha. Upitala sam je da li je sve bilo u redu, a ona mi je odgovorila:
„Božić je pred nama, i obuzima me osjećaj sjete i tuge. Kao što znaš, moja su se djeca odselila, a ja još nemam unuka.“
To me je podsjetilo na moju situaciju. Suosjećala sam s Rinom. I moja su djeca odrasla, osnovala svoje obitelji i odselila u drugu zemlju. Iako imam unuke, daleko su i ne viđam ih često.
„U potpunosti te razumijem, Rina,“ rekla sam joj. „I ja sam u sličnoj situaciji. Mogu li ti reći što mi pomaže?“
I tako sam joj rekla kako svakog tjedna volontiram u lokalnom sirotištu i kako vrijeme provedeno tamo ne pomaže samo siročadi nego i meni. Na kraju svake posjete osjećam se ispunjenom i zadovoljnom, jer znam da sam učinila nešto dobro i pomogla drugima. Zapravo nisam sigurna kome te posjete više koriste – siročadi ili meni!
Uvidjevši da je Rina trebala nešto što bi zaokupilo njene misli i pomoglo joj da ne misli o vlastitoj situaciji, rekla sam joj o nadolazećem projektu u sirotištu.
“Želimo siročadi ulijepšati Božić. Treba nam pomoć kako bismo odabrali prave darove za svakog od njih. Da li bi nam mogla pomoći u tome?”
Lice joj se u trenu ozarilo. “Naravno,” odgovorila je. “Bilo bi mi pravo zadovoljstvo.”
Tijekom slijedećih nekoliko tjedana Rina je bila zauzeta kupnjom. S listom u ruci obilazila je trgovine. Trudila se pronaći najbolje ponude kako bi svi mogli dobiti svoje poklone te je u potpunosti zaboravila na sebe i svoje probleme.
Napokon je osvanuo i taj dan. Rina je čekala pred vratima, vesela i nestrpljiva. Gorjela je od želje da što prije počne umotavati darove.
Kako je dan odmicao, Rina se sve više i više mijenjala. Opazila sam da je zračila neizmjernom srećom dok je uručivala djeci darove i veselo čavrljala s njima.
Rina je otkrila tajnu istinske sreće: Usreći druge i sreća će naći tebe!