Sir Ernest Henry Shackleton (1874.–1922.) bio je anglo-irski polarni istraživač, a najpoznatiji je po svojoj ekspediciji 1914-1915. Ekspedicija je neslavno završila jer je brod Endurance kojim su plovili okovao led. Svoju pustolovinu opisao je u knjizi South. Manje je poznato da je Shackleton imao nevidljivi izvor iz kojeg je crpio nevjerojatnu snagu – vjeru.
Putovanje sjevernim ledenim predjelima bilo je prepuno opasnosti. Endurance je zapeo u antarktičkom ledenom pojasu i potonuo u Weddellovom moru, a njegova posada bila je prisiljena iskrcati se na morski led. Nakon nekoliko mjeseci plutanja na ledu, odjedrili su čamcima za spašavanje do udaljenog i nepristupačnog Slonovskog otoka. S njega su se Shackleton, kapetan F.Worsley i još četiri člana posade u jednom od čamaca otisnuli po pomoć na Južnu Georgiju, otok udaljen osamsto nautičkih milja. Ovo šesnaestodnevno putovanje po olujnom i ledenom moru, u otvorenom čamcu i uz primitivna navigacijska sredstva, ostaje zapisano kao jedna od najvećih avantura u ljudskoj povijesti. Kasnije je Shackleton napisao:
“Kada se osvrnem na te dane, tvrdim i to bez trunka dvojbe da nas je Bog vodio. Znam da je tijekom dugog i mučnog marša koji je trajao trideset i šest sati, preko nepoznatih vrhova i ledenjaka Južne Georgije netko bio s nama. Često mi se činilo da smo bili četvorica, a ne trojica. Tada drugima nisam ništa spomenuo, no poslije mi je Worsley rekao: ‘Šefe, imao sam čudan osjećaj na onom maršu. Kao da je još jedna Osoba bila s nama.’ Crean mi je također rekao istu stvar. Nemam riječi da opišem ono neopipljivo, ali zapis o našem putovanju ne bi bio kompletan kada ne bih naveo ono što je svima nama priraslo srcu.”
Shackleton je krenuo na još jednu ekspediciju na Antarktik, s koje se nije vratio. Tik pred odlazak ponovio je svoje svjedočanstvo o nevidljivom pratitelju, citirajući Bibliju. “Kamo da odem od duha tvojega? Kamo da od tvog lica pobjegnem? Ako na nebo uziđem, ti si tamo; ako se spustim u Podzemlje, gle, i ondje si. Ako uzmem krila zore i nastanim se moru na kraj, i ondje bi me ruka tvoja pratila, i tvoja desnica bi me prihvatila.”1
Na svoje poljednje putovanje, Shackleton je uzeo snimku pjesme „Abide with Me“ (Ostani sa mnom). Jedan londonski pisac tog vremena rekao je: „Zamislite samo kako te riječi – ‘Tvoju blizinu trebam svaki čas’ odzvanjaju diljem nepreglednih, ledenih predjela Antarktika!“
- Psalam 139:7–10↑