Jeste li ikada pomislili da ne možete biti kao Majka Tereza i njoj slični ljudi; savršeni, bezgrješni i nesebični i kao takvi napraviti doista veliku razliku u nečijem životu? Možda doista i ne možete, no najžalosnije od svega je to što ogroman broj ljudi vjeruje da ne može pa stoga nikad niti ne pokuša pomoći drugima.
Majka Tereza nije pak krenula u život s ciljem da postane svetac ili dobitnik Nobelove nagrade za mir niti je počela pomažući masi najsiromašnijih ljudi. Jednostavno je vidjela potrebu u svom okruženju i odlučila učiniti nešto.
Bog upotrebljava obične ljude koji žive svakodnevnim životom kako bi kroz njih pokazao Svoju čudesnu ljubav. Sve se svodi na Isusovo životno pravilo, o kojem je On nekoliko puta govorio: “Voli Gospodina svojega Boga svim srcem, svom dušom i svom misli te voli svojega bližnjega kao samoga sebe, 1 i čini drugima ono što želiš da oni čine tebi. 2 Ako pokušamo živjeti na takav način jedna odluka, jedno djelo, jedan razgovor neće promijeniti svijet preko noći, ali će promijeniti naš svijet, naš vlastiti život i živote ljudi koje svakodnevno susrećemo.
Apostol Pavao je objašnjavajući život službe kojeg su on i rani kršćani prihvatili, rekao: “Jer Kristova nas ljubav goni…” 3 Ista ta ljubav “gura naprijed” i nas. Božja ljubav raste s upotrijebom i tako postaje integralni dio naših reakcija, što se odražava i u našim djelima. U tome je bila tajna Pavlovog uspjeha, kao i uspjeha Majke Terezije, a u tome može biti i tajna našeg uspjeha.
Ovaj broj našeg časopisa posvećujemo svima onima koji nesebično daju sebe za Krista. Možda ste i vi jedan od neopjevanih junaka današnjice, no znajte da Bog sve vidi i sve zna.