“Bog je naš otac,” reče mladić. “Sišao je s neba i uzeo obličje čovjeka. Kroz Isusa možeš upoznati Boga.” Gledao me je očima punim iščekivanja, no nisam baš bio uvjeren u njegove riječi. “Ocu je stalo do tebe,” nastavio je. “Bdije nad tobom i uvijek je pored tebe.”
Zurio sam u njega i u nevjerici odmahivao glavom. Nije bio u pravu. Moj se otac nije brinuo za mene, nikad nije pazio na mene, niti je bio u blizini. Napustio nas je kada mi je bilo svega tri godine i slomio moje malo srce. Majka je bila super, ali Otac…?? Stvarno nisam imao pojma kako je to imati oca.
“Ništa mi ne znači što je Bog moj otac!” odgovorio sam. “Nikad nisam imao oca.”
Sada se mladić pak zablenuo u mene. Najvjerojatnije je mislio da sam izgubljeni slučaj. Zapravo, i bio sam prilično izgubljen. Prvom prilikom napustio sam svoju domovinu Nizozemsku, u potrazi za istinom i srećom i došao u Francusku. No, našao sam samo samoću. Bio sam odrpan, gladan i prozebao. Siroče bez oca.
Nije ni čudo što mladić nije znao što bi sa mnom. Promrmljao je “Sretan Božić” i žurno se udaljio.
Nisam imao problema s Isusom. O Njemu sam čuo samo dobre stvari. Bio je dobar. Ozdravljao je bolesne i opraštao ljudima. Ne bih imao ništa protiv da se upoznam s Njegovim Ocem. No kako?
Odjednom me iz razmišljanja prenula zvonjava crkvenih zvona i prisjetih se da je Badnje večer. Da odem u malu seosku crkvu i u njoj potražim utočište od mraka u kojem sam bio? Odlučih se da učinim upravo to.
Prigušena svjetla i pjesma odmah podigoše moje raspoloženje. Iako nisam razumio riječi; sve se naime odvijalo na francuskom jeziku, počeh misliti o Bogu.
Je li stvarno tamo gore? Razumije li naše ljudske patnje?
Bože, kažu da si Ti naš Otac. Ja ne znam kako je to imati Oca.
Zatvorio sam oči i zagledao se u vlastito ništavilo.
Odjednom ugledah svjetlost kako prodire kroz moju tamu. Dodiruje me. Topla je i osnažujuća. Osjećam mir i spokoj. Sve je tako stvarno.
A onda se “glas” obrati mome srcu. Nisu to bile razgovijetne riječi, no glas bješe kristalno jasan i čvrst, no pun ljubavi. Ja sam Otac siročadi.
Bio sam bez riječi. Tamo, u toj maloj crkvi, okružen ljudima koje nikada ranije nisam sreo i čiji jezik nisam poznavao, spoznah po prvi put da je moj pravi Otac uvijek pored mene i da me voli više od bilo kojeg oca.