Uvijek su me oduševljavali ljudi koji su bili u stanju oprostiti. Kada sam bila mala, bio je to prijatelj iz škole koji se nije osvetio onima koji su mu se podsmijavali jer je imao bubuljičasto lice. Nešto kasnije i sama sam morala naučiti kako oprostiti svom dečku koji me je samo odjednom, bez riječi, napustio. Zatim sam se udala i brak mi je ponudio beskrajne prilike, za opraštanje i primanje oprosta. Kad je netko dio tima onda ima odlična šansu da vježba opraštanje.
Ja sam jedna vrlo opuštena, ležerna osoba i vjerujem da treba živjeti i pustiti druge da žive. Ne vjerujem u sukobljavanje i ljutnju, ozlojeđenost i slične stvari. No, da li bih mogla oprostiti nekom tko je ubio meni, dragu i blisku osobu? Ili što kada bih godinama nevina morala čamiti u nekom zatvoru? Kako bih reagirala da je rat uništio moju kuću i grad te da sam morala postati izbjeglica, koju su većina ljudi s nepovjerenjem promatrali?
Ne znam.
Dobro je znati da je čovječanstvo vidjelo ljude koji su znali oprostiti i koji su stajali ili pak danas stoje kao svjetionici nade. Od Isusa do mnogobrojnih misionara i aktivista, do amiških roditelja koji su oprostili ubojici svoje djece, a naposljetku i pomogli njegovoj obitelji, do nedavnog primjera Oca Boules Georgea nakon bombaških napada, u egipatskim gradovima Tanti i Aleksandriji, u kojima su najmanje 44 osobe kršćanske vjeroispovjesti poginule, a stotine ih bilo ranjeno. Napadi su se dogodili na Cvjetnicu, kršćanski blagdan koji se slavi u nedjelju prije Uskrsa. Propovijed Oca Boulesa izrazila je oprost izvršiteljima napada i pozvala vjernike da se mole za njih, kako bi duhovno progledali i iskusili Božju bezuvjetnu ljubav.
Ne prestajem se čuditi kako pored ovako okrutnih ljudi koji počinjavaju takve gnusne zločine žive i ljudi koji mogu tako nešto i oprostiti. Zaista nevjerojatno. Mržnja rađa mržnju, a ljubav ljubav. Božja ljubav pak ima moć da potakne ciklus ljubavi, umjesto smrti.
Vjerujem da proces često započinje malim koracima ka opraštanju. Možete početi s članovima obitelji ili krugom prijatelja i kolega. Možda će vam to izgledati nevažno ako to usporedite s ogromnim problemima s kojima se čovječanstvo suočava, no ustvari sve započinje upravo tu, s nama. Započnimo od sebe, s odlukama i izborima koje svakodnevno donosimo.