Nedavno sam razmišljala o svojoj prošlosti i izborima tj. odlukama koje sam donijela, a onda sam počela kriviti neke ljude jer nije sve ispalo kako sam to željela. Krivila sam svoje roditelje zbog odluka koje su donijeli i tako utjecali na moje djetinjstvo. Krivila sam svoju školu zbog nesigurnosti koju sam tamo osjećala i kako sam se uvijek osjećala nedovoljno dobrom. Krivila sam svoju crkvenu zajednicu za stavove koje sam imala o Bogu i koji su utjecali na moj odnos prema Njemu.
I dok sam ležala u krevetu i razmišljala o svom životu, sinulo mi je! Konačno sam shvatila svoje roditelje i da su učinili sve što su mogli za mene. Sjetila sam se kako su me nastojali ohrabriti i pomoći mi da postanem osoba koja sam danas.
Onda sam se osvrnula na svoje vrijeme u školi i uvidjela, da sam u mnogim slučajevima ja bila ta koja je uprskala stvari. Bila sam sramežljiva i bojala sam se probati nove stvari. Bojala sam se izaći iz svoje zone komfora i riskirati. Tako su me moji strahovi ograničili i zaustavili moj akademski i društveni uspjeh.
A onda sam u glavi premotala film male, nezavisne crkvene zajednice kojoj su moji roditelji pripadali. Prisjetila sam se ogovaranja i nekih uvreda koje nisam zaboravila, no u drugu ruku shvatila sam da je lako kriviti situaciju ili zajednicu. Istina je pak da sam u zajednici dobila čvrst temelj vjere, a njeni su mi članovi puno puta pomogli i nebroj puta su se zaista ponijeli kao pravi kršćani.
Mislim da je važno nastaviti dalje s životom i ne zapeti zbog neke situacije. Moj život nije savršen. I sama sam napravila nekoliko krivih odluka i time povrijedila samu sebe, a ponekad su to učinili drugi. No, za to ne mogu okrivljavati moj obiteljski život, školu ili crkvu. Krivi su bili pojedinci. I kada se prisjetim njih, na pamet mi padne žena obuzeta tugom jer joj je najstarije dijete umrlo, nesretna srednjovječna žena koja je provodila svoje vrijeme brinući se za ostarjelu majku i nepokretnu, bolesnu tetku, novopečni diplomirani student, bez iskustva, koji je mislio da zna sve o tinejdžerima, iscrpljenog i stresom obuzetog učitelja matematike čija je žena bila u drugom stanju i koja je završila u bolnici na nekoliko mjeseci. Da, ti su ljudi pogriješili, baš kao što sam i ja pogriješila na svom životnom putu.
Lako je donositi zaključke i opće tvrdnje o onome što smo iskusili i uzeti si “ za pravo” da okrivljujemo druge. Ozbiljna introspekcija vam može dati uvid u razloge. Možda u tom datom trenutku ne možemo vidjeti pravi razlog za nečije reakcije, no ako se osvrnemo unazad s razumjevanjem, vidjet ćemo jasniju sliku i naći slobodu u opraštanju.