Jednom prigodom prijatelj mi je pokazivao fotografiju koju je uslikao u parku Shinjuki Gyoen u središtu Tokija. Slika je prikazivala savršeno plavo nebo okruženo redom zelenih stabala. Kada sam ga pohvalio da je uslikao prekrasnu fotku nasmiješio se: “Sliku moraš preokrenuti, sada zapravo gledaš u odraz neba u jezeru.”
Pogledavši malo bolje uvidio sam da je bio u pravu. To nije bilo savršenstvo prirode uhvaćeno fotoaparatom već njen odraz na površini jezera, jedna vrsta optičke varke ili iluzije. Zapanjio sam se kristalno jasnim odrazom neba i njegova okruženja u mirnoći jezera. Pomislio sam kako bi bilo prekrasno kada bi moj život ovako savršeno mogao odražavati nebesku mirnoću.
Osjećao sam da Bog od mene želi da se opustim i odmorim u spoznaji da je sve u Njegovim rukama te da se On brine za sve nas. “Prestanite i spoznajte da sam ja Bog.” (Psalam 46:11) No kada stvari krenu po zlu i olujni vjetrovi života unesu nemir u mene, obeshrabrim se i postanem tužan, ljut, zlovoljan i ljudi oko mene osjećaju nemirne valove mog duševnog previranja.
Svjestan sam da ne mogu izbjeći oluje života, no mogu odlučiti hoću li im dopustiti da mi oduzmu mir koji mi Bog obećaje i pruža. Na meni je hoću li se osloniti na obećanje koje mi govori da ta iskušenja neće biti veća od onoga što osobno mogu podnijeti već da će me Bog na kraju uvijek izbaviti. (Prva poslanica Korinćanima 10:13) Bog je uvijek voljan, spreman i sposoban da preokrene svaku situaciju u moju korist, naravno ako su moji stavovi u skladu s Njegovom voljom te ako Ga zamolim za vodstvo i pomoć. (Poslanica Rimljanima 8:28; Psalam 46:1) Dakle, kad problemi navale mogu birati. Hoću li biti slika uzburkanog i nemirnog mora ili ću pak svojim ponašanjem i djelima odražavati nebeski mir?