Kao novopečeni vjernik, provela sam neko vrijeme u Nova Friburgou, u planinama Rio de Janeira, s još dvoje misionara. To je prekrasan grad s njemačkom i švicarskom arhitekturom, smješten između jednih od najviših planina u državi.

Često smo odlazili na glavni trg kako bismo razgovarali s vlasnicima štandova i obližnjih dućana. Pažnju mi je privukla jedna mlada žena koja se zvala Sara. Nedavno je ostavila drogu i na svom je štandu, s narukvicama i lančićima uvijek držala Bibliju. Rekla mi je: „Ovo je sada moj mač.“ Njezina vjera je bila toliko iskrena da je rasplamsala moju.

Jednog dana Sara nas je zamolila da joj dođemo u posjetu i da se molimo za njezinog sina. “Već nekoliko dana ima visoku temperature i bronhitis,” rekla nam je, “ali znam da će ozdraviti, ako se vi molite za njega!”

Kasnije, tog poslijepodneva, otišle smo do njezine kuće, koja je bila udaljena dva bloka odatle. Živjela je s roditeljima i jednogodišnjim sinom koji je tiho ležao u maloj kolijevci. Podigla ga je i donijela do nas. Opazila sam da su moji prijatelji bili zbunjeni i nisu znali što činiti, ali ja nisam željela povrijediti Sarinu vjeru te sam se jednostavno počela moliti za dijete.

Do tada sam se samo nekoliko puta molila za ozdravljenje, i to uvijek samo za sebe. Položila sam ruke na dječaka koji je gorio od vrućice, i odmah mi je bilo jasno da nam je bilo potrebno čudo. Molila sam Boga se se smiluje i navela sam nekoliko stihova za ozdravljenje iz Biblije koje sam prethodno naučila napamet.

Kada smo otvorili oči, Sarin sin se već počeo meškoljiti, tražeći je da ga spusti na pod. Odmah je počeo trčkarati okolo kao da mu nikad nije ništa bilo. Njegova temperatura je u trenu nestala, a Sara je odmah počela slaviti Boga.

Mi smo živjeli pola sata pješice od njezinog doma, na jednom proplanku, daleko od gradske buke i njegovih blještavih svjetiljki. Te sam večeri vidjela toliko zvijezdi na nebu, kao nikada do tada. I dok sam hodala razgovarala sam s Bogom i zahvaljivala mu se na čudu kojeg je učinio. Činilo mi se kao da vidim Njegov osmijeh između tisuću blještavih zvjezdica. U tom sam trenutku razumjela ženu koja je dodirnula skut Njegove haljine. Kada je primila Njegovo ozdravljenje, Isus joj je rekao: “Budi hrabra, kćeri, vjera te je tvoja ozdravila.” 1

  1. Evanđelje po Mateju 9:20–22.