Postoji uobičajena zabluda da se Rt dobre nade nalazi na južnom vrhu afričkog kontinenta. U stvarnosti, Atlantski i Indijski ocean susreću se oko 150 km južnoistočnije. Činjenica je pak da ova zabuna traje toliko dugo i još uvijek je uobičajena, što u drugu ruku prikazuje koliko je samo nepristupačno ovo područje bilo u prošlosti. Još od prekršćanskog razdoblja ljudi su pokušavali oploviti Afriku, no prvi uspješni (zapisani) pokušaj pripisuje se portugalskom pomorcu Bartolomeu Diasu 1488.godine (Ispostavilo se da je tajna bila ploviti daleko od obale, otvorenim morem, a ne blizu obale.)

Predaja navodi da je Dias prvotno nazvao to područje Olujni rt, no portugalski kralj je poništio tu odluku, i odabrao ime koje i dan danas stoji, ime koje predstavlja nadu za novi put prema istoku.

Smrt, jednom “olujni rt”, gdje su životi i nade nestajali u brodolomima, izgubila je bitku kad je Isus ustao iz mrtvih, onog prvog uskrsnog jutra. Još nije ni svanulo kada su se Marija Magdalena i druge dvije žene uputile prema Isusovoj grobnici. Nisu imale pojma kako odmaknuti kamen s kojim je grobnica bila zapečećena i razmišljale su pak kako bi mogle završiti balzamiranje Isusovog tijela. Na njihovo veliko iznenađenje kamen je bio odmaknut s ulaza grobnice, a Krista nije bilo unutra.

A onda Marija zapodjene razgovarati sa nepoznatim čovjekom kojeg je ugledala u vrtu, i jedna njegova riječ pretvori njezinu tamu u svijetlost: “Marija!” Odmah je prepoznala glas. Bila je zbunjena, zaprepaštena i nije mogla doći k sebi.  Isus je bio živ!

Istraživači iz 15-tog stoljeća vidjeli su dalje od “Olujnog rta.” Kao rezultat Isusovog uskrsnuća i mi možemo vidjeti dalje, ka nadi neba i vječnog života s Bogom. Isus je živ i tu je, s nama, i obećaje: “A vi me vidite jer ja živim, a i vi ćete živjeti.”1 To je srž naše vjere i zato slavimo Uskrs ovog mjeseca.

  1. Evanđelje po Ivanu 14:19