Vrijeme je bilo savršeno i većina mojih prijatelja s nestrpljenjem je očekivala kraj tjedna kako bi se mogli opustiti i zabaviti. No, ne i ja. Zbog bolesti zaostala sam u školi i sad me je čekalo brdo gradiva koje sam morala naučiti do kraja mjeseca. Bila sam preopterećena i potištena.
Nakon nekoliko sati užurbanog rada nisam uspjela baš puno naučiti pa sam odlučila otići u prirodu kako bi se malo osvježila i napunila svoje baterije. Uputila sam se prema obližnjem parku. Uobičajeno miran park bio je prepun roditelja s djecom i njihov smijeh i veselo čavrljanje čuo se posvuda.
Šetala sam se već neko vrijeme kada su uzbudljivi usklici privukli moju pažnju. Okrenula sam se i ugledala oca kako igra nogomet sa svojim sinom. Dječak koji je izgledao kao da ima tri godine trčao je po travi šutirajući loptu i trčeći za njom. Lopta mu je skoro stalno izmicala, a često nije uspio niti zaustaviti loptu koju bi mu njegov otac uputio. No, to ga nije smetalo i igrao se s takvim oduševljenjem da je izmamio osmijeh na moje lice.
Promatrajući ih tako neko vrijeme uočila sam da nešto nije u redu s očevom desnom rukom. Dok je trčao i šutirao loptu cijelo tijelo mu se kretalo osim, njegove desne ruke koja je nepokretno visila pored njegova tijela. Ne osvrćući se na to mahnuo je sinu drugom dobrom rukom i bacio mu loptu.
Vraćala sam se kući praćena zalaskom sunca dok je njihov zarazan smijeh još uvijek odzvanjao u mojim ušima. Mislim da se taj otac nije smatrao velikim moralnim učiteljem no nije imao pojma da je tog nedjeljnog poslijepodneva upravo on postao moja inspiracija. Njegova vedrina i nesebičnost stavila je moje neznatne probleme u pravu perspektivu. Njegov me je primjer ohrabrio da se smiono suočim sa svojim izazovima kao što je on to činio.
Moj otac nije bio svjestan da je upravo hrabrost s kojom se nosio s životnim poteškoćama bio jedan od najvećih darova koje mi je poklonio. Ništa ga nije moglo uzdrmati i uvijek je bio smiren, razdragan i veseo čovjek. —Ben Okri (rođen 1959.)
Životni je put prepun trnja i mislim da je jedino rješenje što prije protrčati njime. Što više razmišljamo o našim nevoljama više će nam nauditi. —Voltaire (1694.–1778.)