Marinu sam prvi puta upoznala prije nekih dvadesetak godina, tijekom radionice koju je za bosanske žene-izbjeglice, organizirala Japanska nevladina organizacija. Topla i srdačna osoba, svojim je izvornim, umjetničkim stilom pomagala ženama da naprave čestitke za različite prigode. Nekoliko godina kasnije pridružila se toj istoj skupini žena i autobusom krenula u Italiju kao dio razmjenskog programa. Tijekom tog putovanja upoznala sam se s duhovitom i vrckastom stranom njezine ličnosti. Uvijek se šalila, pjevala i smijala i to takvim zaraznim smijehom da pored nje nitko nije mogao ostati ozbiljan ili ravnodušan.

A potom sam čula da ima bračnih problema. Počela nas je češće posjećivati, tražeći u našem druženju utjehu, molitvu i duhovnu snagu. Tijekom tog burnog životnog razdoblja često bi plakala i vesela osoba koju sam jednom poznavala pretvorila se u očajnu i tužnu ženu. Povrh svega, otkrila je da ima i rak dojke.

A onda smo uočili da bi se negdje u vrijeme karnevala, koji je inače veliki događaj u gradu, jednostavno izgubila. Jedne ju je godine tijekom karnevalske proslave, u kojoj su maškare vladale gradom, sreo moj suprug. Bila je prerušena u klauna i savršeno se uklapala u razdraganu povorku. Kada nas je sljedeći put posjetila rekao joj je: “Bila si odličan klaun i ne samo da si uveseljavala druge već si bila veselija nego ikada! Ti imaš Božji dar! Pridruži se našoj klaunskoj terapiji i jamčim ti da će sve biti drugačije.”

Prihvatila je izazov i od tada se njezin život stvarno korjenito promijenio. Počela je učestvovati u klaunskim terapijama i podučavati mlade volontere, te održavati rođendanske proslave i zabave po tvrtkama i sličnim mjestima. Pojavila se na lokalnoj televiziji i u novinskim člancima, a ljudi se je počeli prepoznavati i na ulici. Ponekad se umori ili se pak ne osjeća najbolje, što je sasvim normalno, no zastaje samo na trenutak. Jednom je rekla: „Samo nekoliko dana kod kuće je dovoljno da se rastužim i povučem u sebe. Moram obući svoje klaunsko odijelo, izaći van, osjetiti sunce i usrećiti drugo ljudsko biće. To je najbolji lijek za vlastite probleme.“