Smatrate li da vas drugi ponekad nepravedno kritiziraju? Možda vam se netko jednom obratio na osnovi onoga što je čuo o vama, a da zapravo nikada ranije nije prozborio ni riječ s vama te vas uopće nije imao prigodu osobno upoznati.
Mislim da ljudi ponekad donose prenagle zaključke o Marti, Marijinoj sestri, na osnovu priče iz Evanđelja po Luki 10.
Isus na putu svrati u jedno selo. Neka žena, po imenu Marta, primi ga u svoju kuću. Imala je sestru, po imenu Marija. Ona sjede do Gospodinovih nogu i slušala je njegovo razlaganje. A Marta je prionula na posao da ga podvori.
Ona pristupi i reče: “Gospodine, zar ti ne mariš što me moja sestra ostavi samu da dvorim? Reci joj, dakle, da mi pomogne!”
“Marta, Marta, brineš se i skrbiš za mnoge stvari. Samo je jedno potrebno. Marija je izabrala dobar dio. On joj se neće oduzeti.”1
Iz Martinog ponašanja možemo naučiti da je veoma teško odabrati između “najbolje stvari” i “vrlo dobre stvari,” osloboditi se nečeg dobrog kako biste mogli čekati na ono bolje. Naučiti kako biti kao Marija je cilj vrijedan truda.
Drugu priču o Marti možemo naći u Evanđelju po Ivanu 11, a ta nam priča govori o nekim njezinim vrlinama.
Jedanaesto poglavlje Ivanovog evanđelja govori o Lazaru, Marijinom i Martinom bratu. Isus je očigledno bio njihov blizak prijatelj i kad je Lazar obolio, njegove sestre poslaše riječ Isusu, nadajući se da će ih Isus odmah posjetiti i izliječiti Lazara prije nego ovaj još ozbiljnije oboli.
Nažalost, dogodilo se suprotno od njihovih nadanja. Isus nije došao. Lazar umire. Tek onda Isus odlazi u Betaniju, Lazarevo rodno mjesto.
Isus saopćava svojim učenicima da je Lazar umro. Kaže im: “Lazar je umro, i radujem se zbog vas što nisam bio ondje, da vjerujete. Nego pođimo k njemu!”2
Kad je Marta čula da Isus dolazi, izađe mu u susret. Onda reče Marta Isusu:
“Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. Ali i sad znam, što god zaišteš od Boga, da će ti Bog dati.”
Isus joj reče: “Brat će tvoj uskrsnuti.”
Marta mu odvrati: “Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću u posljednji dan.”
Isus joj reče: “Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. I nijedan koji živi i vjeruje u mene, ne će umrijeti dovijeka. Vjeruješ li to?”
Ona mu odgovori: “Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji dolazi na ovaj svijet.”3
Ove izjave pokazuju da je Marta bila žena duboke i jake vjere. Sigurno je bila slomljena smrću svog brata, a najvjerojatnije i zaprepaštena činjenicom da Isus nije odmah došao u Betaniju, iako su ga to one zamolile. Zanimljivo je i to da joj Isus nije odmah rekao: “Danas ću podići tvog brata iz mrtvih!” A nije joj ni objasnio što je mislio kada je rekao: “Svatko tko vjeruje u Mene nikad neće umrijeti.”
Iako nije znala što će to Isus zamoliti svog Oca, vjerovala je da će Isus učiniti nešto što je bilo dobro za njih. Rekla je: “Znam da će ti Bog dati što god ga zatražiš…Vjerujem da si ti Krist, Sin Božji.”
I tako je i bilo. Lazar (koji je već četiri dana bio mrtav) ustaje i izlazi iz groba! Neviđeno čudo nakon kojeg su mnogi povjerovali u Isusa.
Ta su dva poglavlja puna stvari o kojima bismo mogli razmišljati. No, uspoređujemo li Mariju s Martom, mislim da:
Svatko ima svoje vrline i mane, dobre i loše strane. Svi imamo stvari s kojima se ponosimo, stvari koje nas čine posebnima kao i stvari koje nas frustriraju ili stvari koje nastojimo promijeniti. Nitko pak ne želi biti okarakteriziran jednom od svojih nepromišljenih riječi ili zauvijek “žigosan” na osnovu neke mane ili jednog neuspjeha. To jednostavno ne bi bilo fer.
Zašto ne bismo promijenili mišljenje o Marti? Umjesto da mislimo o njoj kao o sestri koja “nije izabrala najbolju stvar” i “koja je samo posluživala” sjetimo se je kao Marte, žene koja je vjerovala Isusu unatoč velikom osobnom gubitku.
Mislim da bi najbolje bilo kada bismo bili “hibrid” između Marije i Marte. Onda bismo bili vrijedni, puni vjere, čvrstih uvjerenja i jasnih stavova. Trudili bismo se učiniti onu “najvažniju” stvar i donijeti odluke koje će biti najbolje za našu budućnost.