Moja prva trudnoća završila je spontanim pobačajem. Nisam se brinula, ali sam bila ljuta. Tjednima sam držala te negativne osjećaje u sebi, i naposljetku sam uzdigla stisnutu šaku ka nebu i opsovala Boga. “Iznevjerio si me!” procijedila sam kroz zube.

Nakon nekog vremena ponovno sam zatrudnila i nakon devet mjeseci držala sam prekrasnu bebu dječaka u naručju. Smijala sam se samoj sebi i svojim glupim mišljenjima i postupcima, te sam molila Boga da mi oprosti.

Tijekom svih mojih trudnoća imala sam snove u kojima sam se puno brinula. Tokom dana puno sam radila te nisam imala vremena misliti o sebi, no zato su moji snovi bili jedna slika za drugom, kao neki film u boji. Što ako mi netko ili nešto odvuče pažnju te mi netko otme bebu dok smo u parku? Što ako budem išla provjeriti bebu u noći, i nađem je mrtvu? Što ako igrom slučaja učinim nešto grozno svojoj djeci?

Nikada nikome nisam ispričala o tim brigama, a snove sam pak pripisala svojoj bujnoj mašti te sam ih nastojala izbaciti iz glave. Činila sam još nešto i to mi je promijenilo život.

Molila sam se i to ne samo neke općenite molitve. Raščlanila sam svoje snove, svoje brige i predala sve u Božje ruke.

“Pomozi mi da uvijek pozorno pazim na svoju djecu te da mi ništa ne može odvući pažnju od njih.”

“Čuvaj nas ove noći i postavi svoje anđele pored moje djece. Pomozi im da nemaju nikakvih problema sa srcem i disanjem. Pomozi im da odrastu normalno te da budu zdrava i snažna djeca. Pomozi mi da budem svjesna njihovog zdravstvenog stanja te da znam kada nešto krene po zlu.”

“Pomozi mi da budem dobra majka, ljubazna i nježna te da dobrom skrbim za svoju djecu. Sačuvaj nas od sveg zla, dok smo vani ili dok se pak vozimo naokolo.”

Kad god bi neka slika ušla u moj um predstavljajući neku novu brigu, zastala bih i zamolila Boga da mi pomogne.

Iako sam po prirodi bila pesimistična osoba naučila sam biti ustrajna i voditi “molitvenu borbu”. Moja je slabost postala moja jača strana i od osobe koja se puno brinula postala sam molitveni ratnik.

Djeca su danas odrasli ljudi, a ja se još uvijek brinem, i još uvijek se molim za njih. Kada brige navale na mene pretvorim ih u riječi i pošaljem ih Isusu u molitvi. Potom me preplavljuje mir, isti onaj koji sam osjećala kada su bili mali.