Prije nekoliko godina časopis Kontakt objavio je posebni serijal o plodovima Duha, o kojima je Pavao pisao u svom pismu Galaćanima. 1 Svakom plodu (temi) posvetili smo jedno izdanje, te smo tako imali priliku naučiti više o ljubavi, radosti, miru, strpljenju, ljubaznosti, dobroti, vjernosti, nježnosti i samokontroli. Kasnije smo uvidjeli da nismo istraživali koncept samog ploda te ćemo stoga ovaj broj posvetiti toj temi.
Biblija često spominje pravo voće kao što su masline, grožđe i smokve. Pored toga, riječ voće tj. plodovi često je upotrebljavana u prenesenom značaju te se njome opisuje ljudsko ponašanje, rezultati čovjekovih djela kao i njegovi uspjesi i neuspjesi.
Tijekom Posljednje večere, te zadnje večeri slobode sa svojim učenicima, Isus im je dao zadatak – da donesu (rode) plodove:
“Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i da vaš rod ostane…” 2 Kako kršćanin rađa plodove? Tako da duhovno raste i iz dana u dan sve više postaje nalik Isusu, i da riječju i dijelom širi Njegovo kraljevstvo na zemlji.
To je zaista veliki izazov, no Isus ne očekuje od nas da se sami prihvatimo tog zadatka. Isus je trs, a mi loza. Loza dobiva snagu, hranu i zaštitu od trsa. Mi smo Njegovi sljedbenici i ako ostanemo u bliskom odnosu s Njim, duhovni će se plodovi manifestirati u našim životima, u našoj naravi, u našim prioritetima. Isusa upoznajemo kroz vrijeme koje provodimo s Njim i rezultat svega je da postajemo više poput Njega. Njegovi ciljevi postaju naši ciljevi i s vremenom dobivamo neodoljivu želju da provedemo svoju vjeru u djelo.