“Jao, gospodaru, što da učinimo?” Elizejev sluga ga upita.

Kralj Arama (današnja Sirija) je bio u ratu sa Izraelom. Odlučio je poslati veliku vojsku u grat Dotan da uhvati proroka Elizeja. Došli su u noći, i kada se Elizejev sluga ujutro probudio i izašao van, imao je što i vidjeti. Ogromna vojska na konjima i u bojnim kočijama opkolila je grad.

“Ne boj se! Jer onih koji su na našoj strani ima više negoli je onih koji su na njihovoj strani.” I pomoli se Elizej: “Gospodine, otvori mu oči, da vidi!”

I Gospodin otvori oči sluzi, i on vidje kako je gora oko Elizeja puna ognjenih konja i kola. (Ova su događanja zabilježena u Bibliji, u Drugoj knjizi o Kraljevima 6:8–17. Pročitajte ostatak poglavlja i saznajte što se potom dogodilo.)

U ovoj priči nebeska je vojska već bila tamo, no Elizejev sluga se bojao, jer je nije vidio. Zašto moramo uvijek prvo vidjeti, a tek onda vjerovati? Imamo biblijsko obećanje: „Jer je (Bog) svojim anđelima zapovjedio za tebe da te čuvaju na svim tvojim stazama.“1 Zar Božja riječ nije dovoljna jamčevina da je nešto istinito?

Vidim ono u što vjerujem, i to je moja nagrada, a ne obratno.

Zašto je to tako? Zašto Bog ponekad krije stvari od nas? Zašto uvijek moramo prvo vjerovati? Odgovor leži u riječi “vjera.” Vjera ne bi bila vjera kada bismo prvo vidjeli. Isus je rekao Tomi: “Zato jer si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše!” 2

Bog pridaje veliku važnost načelu vjere, a također hvali i nas kad imamo vjeru, 3 jer to je znak naše ljubavi i vjere u Njega i Njegovu duhovnu moć I načela koja nam je predočio u svojoj Riječi.

Hodamo prašnjavom, usijanom cestom života, prestrašeni i iscrpljeni od borbe, no u nebo ulazimo kao pobjednici. Anđeli nas najavljuju trubama svojim i pozdravljaju našu pobjedu. Nismo odustali i nismo potonuli kada je životna oluja tresla naše brodove. Vrag nas je napadao svim silama, koristeći najprljavije trikove, no mi smo preživjeli. Nismo se predali. Učinili smo najbolje što smo mogli! Dobili smo rat vjere i Gospodin je pripravio vijenac praved za nas. 4

Priča o Elizeju i njegovom slugi podsjeća me na događaj iz mog vlastitog život. Naime prije nekoliko godina bila sam veoma bolesna i oporavljala sam se od borbe s karcinomom. Isus mi je obećao “anđela utjehe” koji će biti sa mnom tijekom teških vremena. Njegove riječi dale su mi neopisivi mir, i osjećala sam se kao da me neka mekana, topla aura obavija. Unatoč boli, srce mi je bilo ispunjeno divljenjem i zahvalnošću na tom nebeskom dodiru.

Biblija nam kaže da “imamo oko sebe toliki oblak svjedoka” 5 Kada me jdnog dana Isus uzme k sebi upoznat ću mog anđela utjehe i osobno ću mu se zahvaliti.

  1. Psalam 91:11
  2. Evanđelje po Ivanu 20:29
  3. Poslanica Hebrejima 11:6.
  4. Prva poslanica Timoteju 6:12; Druga poslanica Timoteju 4:7,8.
  5. Poslanica Hebrejima 12:1