Dobro je poznata priča o čovjeku koji se jednom šetao plažom u sumrak. Odjednom je u daljini opazio dječaka kako se saginje, podiže nešto i baca u vodu. Neumorno je to činio, gotovo kao da mu život ovisi o tome.
Kada je prišao još bliže, vidio je da dječak podiže jednu po jednu morsku zvijezdu, koje je voda izbacila na obalu, i vraća ih u vodu. “Što to radiš mladi čovječe,” upita ga.
“Vraćam ove zvijezde natrag u more. Znate, sada je velika oseka, i sve ove zvijezde su ostale na suhom. Ako ih ne vratim u vodu, uginut će…”
“Shvaćam” – reče čovjek – “ali na plaži leži na tisuće morskih zvijezda. Ne možeš ih sve vratiti u vodu. Previše ih je. Osim toga, to se događa na stotinama plaža duž obale. Zar ne vidiš da jednostavno ne možeš napraviti razliku?”
Dječak se nasmiješi na njegove riječi, a potom se sagne i podigne još jednu morsku zvijezdu. Bacivši je u more, reče: “Ovoj sam sigurno napravio razliku.”
Svijet je prepun problema, a neki su toliko veliki da ih čovjek ne može niti shvatiti i lako je misliti da naš mali kamenčić bačen u more kaosa ne može napraviti nikakvu razliku. No, istina je da sve što činimo ima domino efekt. Naša djela posredno ili neposredno utječu na ljude koje susrećemo, i na ljude koje će oni susresti.
Dobra vijest je da to nije toliko komplicirano koliko nam se to na prvi pogled čini. Sve se svodi na jedno jednostavno pravilo – Zakon ljubavi, u kojem Isus govori da je najvažnije voljeti Boga i odnositi se prema drugima na način na koji želimo da se oni odnose prema nama. 1
Hoće li naše dobro djelo ispraviti sve nepravde ovoga svijeta? Ne, neće i ako je to naše gledište onda se suočavamo s nemogućim zadatkom. No, “prevedemo” li Isusovo učenje u svakodnevni život i krenemo korak po korak, odluku po odluku, djelo po djelo, razgovor po razgovor, onda sve izgleda lakše, dostupnije i realnije.
- Evanđelje po Mateju 22:37–40; 7:12.↑