Biblija nam kaže da sada vidimo kao kroz zatamnjeno staklo. To se odnosi na ograničeno shvaćanje duhovne stvarnosti, no osobno vjerujem da se to odnosi i na ograničeno razumijevanje ljudi koje upoznajemo tijekom ovozemaljskog života. Često griješimo u tome što ne vidimo druge onako kako ih Isus vidi. Svi smo mi Isusu dragi i za svakog od nas platio bi bilo koju cijenu. Isus u svakome od nas ne vidi samo prekrasnu dušu koju je stvorio nego i ono što svatko od nas može i postati u Njemu.
Gledamo u druge i često vidimo samo njihove mane, stvari kao srdžbu, sebičnost, taštinu umjesto njihove tuge, patnje i bespomoćnosti s kojima se možda bore negdje duboko u sebi. Često vidimo vanjštinu umjesto potrebe jedne izgubljene i usamljene duše koja žudi za nadom i podrškom. Promakne nam vječni tračak života, dio božanstvenog koji gori u njima kao što gori i u nama.
Kada razmišljamo o skromnoj i ne baš udobnoj štali u Betlehemu ne smijemo zaboraviti da mnogi i dan danas žive u sličnim uvjetima, u “štalama.” Isus može djelovati kroz svakog od nas i obasjati njihovu tamu Svojom svjetlošću, baš kao što je Njegov dolazak obasjao onu davnu, izvornu štalu.
Isus želi da u svakoj osobi vidimo neprocjenjivu dušu za koju je dao svoj život, dušu koju želi blagosloviti svojim mirom i spasenjem. Od nas traži da utješimo i ohrabrimo tužna i slomljena srca kako bi ih On potom ispunio Svojim životom i ljubavlju.
Isus je otišao i uveo nas u Svoje kraljevstvo. Marija je zanemarila uvjete u štali, vjerovala anđeoskim obećanjima i vidjela kako se Božji dar cijelom čovječanstvu obistinjuje ispred njenih očiju. Anđeli su vidjeli istinsku “stvarnost” prekrivenu skromnim počecima Sina Čovječjeg na zemlji i Nebesa nisu mogla zadržati svoju radost.
Dopustimo Njegovoj svjetlosti da rasvijetli zamračene poglede naše zemaljske percepcije kako bismo mogli vidjeti srca onih koje trebamo voljeti i za koje trebamo skrbiti. Isus nije obraćao pažnju na naše mane i nedostatke, našu grešnost i ljudskost nego nam je pružio ruku i povukao nas u svjetlost svoga Duha. Možemo li mi učiniti išta manje za Onoga koji je učinio sve za nas?