Bližio se kraj još jednog dugačkog radnog dana. Počela sam predavati engleski jezik i ovo je bio moj prvi semester. Svaki je dan predstavljao niz novih izazova, i neke jednostavno nisam uspjela svladati. Bila sam frustrirana jer moji učenici jednostavno nisu shvaćali neke stvari, a ispitni rok se približavao. Ravnatelj škole me je upozorio da moji studenti ne pokazuju dovoljan napredak, a roditelji su se pak tužili na način na koji sam organizirala stvari u razredu. Osjećala sam se kao gubitnik.

Naravno da učenje ne bi trebalo biti lako. Kolege su mi rekle da je to bilo sasvim normalno za prvu godinu i da će stvari s vremenom krenuti na bolje. Ali što da učinim sada? Svakog dana sam naime stajala ispred grupe neposlušne djece, posramljena što ih nisam mogla kontrolirati.

Jedne večeri, poslije još jednog frustrirajućeg dana u školi, sjela sam i počela besciljno lutati internetom. A onda sam naišla na izreku koja je odgovorila na moje goruće pitanje: “Neuspjeh bi trebao biti naš učitelj, a ne naš pogrebnik. Neuspjeh je kašnjenje, a ne poraz. To je samo privremeno skretanje, a ne slijepa ulica. Neuspjeh je nešto što možemo izbjeći samo ako ne kažemo ništa, ne činimo ništa, i ne budemo ništa.” Odlučila sam sagledati svaku grešku kao pokazatelj za rast. Umjesto da dopustim osjećajima srama i očaja da me preplave, fokusirala sam se na lekcije koje mogu naučiti iz svakog svog neuspjeha.

Iz aktivnosti koja je pobudila neposlušnost u učenicima naučila sam što ne vole ili što nije dobro za njih. Kada bi me moj nadređeni upozorio na neke greške u radu, prihvatila bih kritike i potrudila se promijeniti svoj stav i pristup. Kad god bi me učenici zbunjeno pogledali ili bih pak uočila da im je bilo dosadno, shvatila sam da sam ja ta koja mora nešto promijeniti .

Kad se osvrnem unatrag mogu reći da sam zahvalna za svaki onaj obeshrabrujući trenutak. Neuspjesi su sada za mnom, no neprocjenjive lekcije koje sam naučila tijekom tog vremena: kako prenijeti informaciju, kako komunicirati s učenicima, kako se nositi s problemima u razredu i što je najvažnije kako se nositi s vlastitim greškama, još uvijek su sa mnom i svakodnevno me jačaju. Još uvijek griješim tijekom nastave, no naučila sam da se ne predajem tim tjeskobnim i crnim mislima. Kad god se usredotočim na stvari koje mogu naučiti iz svojih grešaka, neuspjeh jednostavno postaje stepenica koja vodi prema gore, stepenica napretka.