Oduvijek sam bila vrlo aktivna osoba. Još od svojih tinejdžerskih godina ljudi su mi govorili da zujim okolo kao pčelica.

Nakon smrti svoga supruga počela sam osjećati negativne posljedice svakodnevnog stresa. Čak su mi i najmanji zadaci predstavljali ogromne prepreke i znala sam da moram naći način kako da se nosim sa stresom i kako ga smanjiti na određenu, prihvatljivu normu.

Prvi i najteži korak bio je da usporim i da se prilagodim novonastalim okolnostima. I dalje sam željela živjeti u petoj brzini no morala sam se “prešaltati” naročito nakon što sam izgubila pamćenje. Mozak mi je jednostavno “stao” na jedan dan. To je bilo upozorenje da si moram odrediti granice te da ne smijem uzimati na sebe više nego što mogu podnijeti.

Sad, svakog jutra, nakon čitanja Božje riječi i molitve pravim spisak stvari koje trebam obaviti. Poslije doručka, prihvatim se posla i obavljam jednu po jednu stvar. Što god ne uspijem završiti toga dana prebacujem na spisak za sljedeći dan. Ovo me je oslobodilo pritiska i više ne brinem što moram sljedeće napraviti i jesam li nešto zaboravila.

Počela sam više pažnje počela posvećivati svom duhovnom životu – čitanju i slušanju Biblije i drugih inspirativnih misli i poruka. Dok kuham, pospremam ili šivam slušam pozitivnu glazbu, a krajem tjedna počela sam prisustvovati redovnim okupljanjima kršćanske zajednice.

Počela sam se baviti i rekreativnim aktivnostima. Kroz vježbanje i sport družim se s drugima i to mi pomaže da razbistrim glavu i zaboravim na sve brige. Na kraju dana izvedem psa u šetnju i zahvaljujem se Bogu na zalascima sunca i planinama kao i na svim ostalim blagoslovima. Tijekom tog vremena nastojim ne razmišljati o poslu i obvezama, što me dodatno opušta i odmara.

Djeca su rijetko tjeskobna. Uživaju u svakom trenutku i ne brinu se o budućnosti jer znaju da će se roditelji pobrinuti za sutrašnji dan. Isus je rekao da bismo trebali biti kao mala djeca kako bismo ušli u kraljevstvo Božje. Evanđelje po Mateju 18:3 Pored svih navedenih “strategija” svakodnevno se nastojim podsjetiti da se moj Nebeski Otac brine za mene te da želi da uživam u najvećem daru kojeg mi je poklonio – životu.