Imao sam dvadeset i jednu godinu kada sam prvi put uzeo Bibliju u ruke. Netko mi je predložio da prvo pročitam Evanđelje po Ivanu. Nisam imao pojma o Bibliji i nisam znao da su Evanđelja četiri različite knjige koje govore o Isusovom životu i službi. Po meni logično je bilo početi na početku Novog zavjeta, s Evanđeljem po Mateju.
Isus me je oduševio. Uvijek je imao pravi odgovor na svako pitanje i uvijek je točno znao što činiti. Činilo mi se da me savršeno razumije te da je znao što mi treba. Njegove su riječi bile moćne i žive. Isus je živ! Njegove su riječi “prešle“razdoblje od 2000 godina i dodirnule moje srce i dušu, kao nitko i ništa do tada. Kada sam konačno došao do Evanđelja po Ivanu 15:15 “Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; nego sam vas nazvao prijateljima, jer sam vam objavio sve što sam čuo do svoga Oca.” Osjećao sam da se obraća osobno meni. Isus me je nazvao Svojim prijateljem! Oduševio sam se. Bio sam gotovo izvan sebe od radosti i cijelom svijetu želio sam prenijeti tu poruku.
Nekoliko mjeseci ranije primio sam Isusa za svog Spasitelja, no ništa se nije naročito promijenilo dok nisam počeo čitati Njegovu riječ, s otvorenim i poniznim srcem. Njegove su riječi bile pune snage i života, i osjećao sam se kao da su meni bile napisane. A onda sam jednog dana naučio da se Isus može osobno obratiti svakome od nas i svakome od nas pružiti odgovor koji je prilagođen našim osobnim potrebama.
Jer je Bog tako ljubio svijet da je predao svojega jedinorođenog Sina da svaki koji vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život.—Evanđelje po Ivanu 3:16
Ako još niste primili Isusov dar života vječnog učinite to upravo sada, moleći ovu molitvu:
Hvala Ti, Isuse, što si za me dao život svoj. Molim Te, uđi u moje srce, oprosti mi za sve loše što sam učinio/la, ispuni me Svojim Duhom i podari mi Svoj dar vječnog života. Amen.