“Dobro je neprijatelj najboljeg”, stara je i dobro poznata izreka. Zadovoljite li se s nečim što je dobro nikad nećete pokušati postići nešto bolje. U današnjem društvu prevladava stav da se ne smijemo zadovoljiti s vrlo dobrim rješenjima već samo s najboljima. I sam sam tako mislio no u posljednje vrijeme dolazim do nešto drugačijeg zaključka.

S vremenom sam uvidio da sam ponekad propustio zaista dobre mogućnosti samo zato jer sam nastojao naći najbolje moguće rješenje u svakoj situaciji. Uvijek sam mislio da je najbolje tik “iza ugla” pa sam iz straha da ne propustim ono što sam svim srcem želio propustio iskoristio prilike koje su mi bile “ispred nosa.” U takvim slučajevima čini mi se da je “najbolje” doista pravi neprijatelj “dobroga.” Zbog želje za zlatom na kraju duge zanemario bih ljepotu duge. Vjerojatno bih bio sretniji da sam uživao u putovanju umjesto što sam pogled prikovao na konačno odredište.

Razmišljajući o ovome prisjetio sam se Petrovih riječi o Isusu: “…On je prolazio čineći dobro…” (Djela apostolska 10:38) Isus je iskoristio prigode koje su mu se ukazale i činio dobro kad god je to mogao.

U svom pismu Rimljanima Pavao je rekao: „Znamo doista da se onima koji ljube Boga sve okreće na dobro, onima koji su pozvani po njegovu naumu.“ Poslanica Rimljanima 8:28 Kad god mi je bilo teško ovaj redak bi me utješio. U zadnje vrijeme sam počeo dublje razmišljati o ovim riječima i kako se stvari okreću na dobro, no ne i na najbolje. Nisam siguran da sam trenutno u najboljoj situaciji, no dobro mi je i umjesto da se uzrujavam zbog stvari koje mi nedostaju odlučio sam naći nešto pozitivno u situaciji u kojoj jesam i uživati u tome.

Salomon je po svemu sudeći došao do sličnog zaključka jer je napisao: „Eto, to pronađoh kao dobro, kao lijepo: da čovjek jede i pije, i bude dobre volje uza sav svoj trud, kojim se muči pod suncem tolike dane života koliko mu ih je Bog dao. Jer to je njegov dio.“ (Propovjednik 5:17) Ako je to doista tako onda neprestano traganje za nečim boljim može prouzrokovati nezahvalnost za dobro koje već imamo.

         Dakle, da li bismo trebali biti zadovoljni s “dobrim?” Možda ne uvijek no mislim da bismo općenito bili sretniji kada bismo se zadovoljili tim “dobrim.” Na kraju krajeva, dobro nije loše!