Neku sam večer razmišljala o Uskrsu kada mi je na um pala misao: “On nije ostavio moju dušu u paklu.” Zvučala je kao rečenica iz Biblije, no nisam baš bila u sigurno u to, niti sam bila sigurna da se to odnosilo na Isusa.
Voljela bih kada bih mogla reći da sam onda izvukla Bibliju i počela okretati njene stranice, no nisam. Izvadila sam svoj “pametni” telefon i ukucala stih. Našla sam ga u Bibliji. “Jer ne ćeš predati moje duše Podzemlju.” 1
Potom sam poželjela provjeriti o kome je David govorio, te sam nastavila googlati. Apostol Petar je naveo taj isti odlomak u svojoj prvoj propovijedi, na dan Pedesetnice. 2 Isus je uzašao na nebo te je rekao svojim učenicima da će im doći Duh Sveti. Vjernici su se nestrpljivo stisnuli u gornjoj sobi isčekujući što će se dogoditi. A potom je Duh Sveti prošao u obliku plamenih jezika te je svakom od njih dao moć i hrabrost koju nikad do tada nisu poznavali.
U to je vrijeme Jeruzalem bio pun Židova iz cijelog svijeta. Ti pobožni vjernici su došli u Jeruzalem kako bi slavili Pashu, jedan od najznačajnijih židovskih blagdana.
Kada su se napunili Svetim Duhom učenici su se uputili među ljude i počeli propovijedati Radosnu vijest, i to u njima potpuno nepoznatim jezicima. Svi su hodočasnici bili zapanjeni da su oni govorili njihovim jezicima. Ljudi su pokušavali shvatiti kako je to uopće bilo moguće kada nikada nisu učili te jezike. Neki su se čak i šalili govoreći: “Sigurno su se napili.”
Zatim je Petar, da onaj isti Petar koji se odrekao Isusa samo nekoliko tjedana ranije, ustao i obratio se gomili: “Nismo pijani, tek je devet ujutro. Ispunjeni smo Duhom kao što je to prorok Joel i prorokovao.”
Objasnio je da je Isus Nazarećanin kojeg su svi poznavali i koji je nedavno bio razapet na križu zapravo bio Božji Sin, kojeg je Bog podignuo iz mrtvih. I tada je naveo Davidovo proročanstvo iz Psalma 16:
“Braćo i sestre, neka mi je slobodno kazati vam za patrijarha Davida. On je umro i pokopan, i grob je njegov među nama do dana današnjega. Budući da je dakle bio prorok i znao je da mu je Bog zakletvom potvrdio kako će jednoga od njegovih tjelesnih potomaka podignuti na njegovo prijestolje, to je on gledajući proročki, govorio za Mesijino uskrsnuće: on ne će biti ostavljen u podzemlju i njegovo tijelo ne će doživjeti truleži. Ovoga je Isusa uskrisio Bog, čemu smo svi mi svjedoci.” 3
Petrov je govor bio toliko moćan i nadahnut da se toga dana čak tri tisuće ljudi preobratilo. A to je bio samo početak.
Impresionirao me je način na koji je Petar iznio svoju poruku. Ne da je bio smion i srčan nego je bio i educiran. Citirao je židovske proroke i njihova proročanstva te je govorio tako jasno i razgovjetno kao nikada do tada. Očigledno se Duh Sveti obraćao ljudima kroz njega.
Svojom smrću i uskrsnućem Isus nam je poklonio darove koji su potpuno promjenili tijek povijesti i čovječanstva. Darovao nam je:
- Spasenje i osobni odnos s Bogom
- Duh Sveti
- Dar ozdravljenja kroz patnju koju je iskusio na križu. 4
Isusovi učenici nisu mogli dobiti dar Svetog Duha dok god je Isus bio s njima. On ih je morao napustiti kako bi ga oni dobili. “Ali ja vam istinu govorim: Bolje je za vas ako ja odem; jer ako ne odem, Branitelj ne će doći k vama; ako li odem, poslat ću ga k vama.” 5
Nisam uvijek mislila da je Duh Sveti nešto što trebamo slaviti tijekom Uskrsa. Isusovi učenici su mogli primiti Duh Sveti zato što se On tjelesno udaljio od njih. Isto tako ga i mi možemo primiti. Samo ga trebamo zatražiti. “Kad dakle vi, koji ste zli, znate svojoj djeci davati dobre darove, koliko će više nebeski Otac dati Duha Svetoga onima koji ga za to mole!” 6
Razmišljajući ovako o Duhu Svetom dobila sam još jedan razlog za slavlje Uskrsa. Zahvalna sam na ovom dubljem razumijevanju svega onoga što je Isus učinio za mene i to je nešto što nikada ne želim zaboraviti.