Ljubav se često manifestira u malim stvarima, a te se male stvari nažalost često zanemaruju. Na primjer, pružanje pomoći potrebnoj osobi i stavljanje “drugih” na prvo mjesto, pokazivanje razumijevanja za one koji se bore sa stresom ili anksioznošću, nuđenje molitve, ramena za plakanje i uha za slušanje…
Kad god odvojimo vrijeme i pomognemo nekome u nevolji, kad pokažemo ljubav i brigu povrijeđenoj osobi, kada damo od onoga što imamo, rastemo u ljubavi. I dok nastavljamo stazom našeg života, iza sebe, u nasljeđe, ostavljamo ljubav.
Ako se pak odlučimo usredotočiti samo na vlastite ciljeve, odgovornosti, i brige te ignoriramo ljude oko sebe postajemo
egocentrični i otuđeni, a to nas može odvesti u bespuće našeg vlastitog svemira. Na kraju krajeva, mi smo zbroj svojih svakodnevih odluka.
Svaki od nas ima priliku donijeti odluke koje su temeljene na ljubavi prema drugima. Svakog dana možemo učiniti neko dobro. Poistovjećivanje s drugima i nastojanje da ih razumijemo, puno je bolje od kritiziranja te rađa simpatiju, toleranciju i dobrotu. Kao što je jednom jedan mudrac rekao: “Bog ne želi suditi čovjeku do Sudnjeg dana. Zašto bismo onda to činili ti i ja?”
Ljubav možemo pokazati na mnogobrojne načine, i na svakom od nas je da razmislimo kako to možemo učiniti. Možda bismo trebali uzeti notes za bilješke i zapitati se nekoliko stvari, kao na primjer:
- Koliko ljubavi pokazujem svakog dana? Jesam li samopožrtvovan/na? Zaustavljam li se kako bih dao/la ljubav onima kojima je potrebna?
- Kada bi me Bog zapitao da žrtvujem nešto, veliko ili malo, iz čiste ljubavi i nesebičnosti, bez da bih dobio nešto zauzvrat, da li bih na to pristao?
- Kada nisam prvi koji će pružiti ruku već mislim da bi to trebala učiniti druga osoba, jesam li još uvijek voljan da to učinim?
- Jesam li spreman poslušati druge i uzeti u obzir njihove misli, ideje i želje?
- Kako da pružim ruku drugima i dodam smisao njihovim životima?