“Ovaj humanitarni posao kojim se baviš – je li te vjera na to potakla? Ako se radi o vjeri moram ti reći da sam ja ateista.” Stari prosjak koji me je vukao za rukav izgledao je više kao nekakva zvijer nego kao čovjek. Njegovo zgrčeno i smežurano tijelo nosilo je ožiljke ekstremnog alkoholizma, no oči su mu bile žive i molećljive.
“I ja sam jednom bila ateista,” rekla sam mu.
Velika, gradska tržnica u Buenos Airesu, gdje se sve ovo događalo, dom je mnogim fizičkim radnicima i ljudima koji nemaju gdje živjeti. Tijekom dana stotine ljudi kopaju po kantama za smeće i ostacima voća i povrća s brojnih štandova.Teško mjesto, zaista. Godina sam odlazila na tu tržnicu po povrće i voće za naš volonterski rad te sam tako upoznala mnoge prodavače i stalne mušterije. Ovaj je čovjek želio razgovarati. Rekao je da su ga zvali Levat.
Za jednog uličnog pijanca izražavao se prilično dobro, kao neki visoko školovan čovjek. Sljedećih pola sata slušala sam njegovu životnu priču, svih 64 godine. Čula sam kako mu je pred njegovim očima mafija ubila oca koji je u to vrijeme bio načelnik policije. Nakon toga prolupao je i postao nekontrolirano nasilan. Kada je završio suze su mu tekle niz lice.
Što sam mogla reći? Molila sam se za prave riječi. “Želiš li biti oslobođen?” upitala sam ga.
“Oslobođen od čega?”
“Od straha i gorčine.”
“Nitko me ne može osloboditi od toga!” rekao je, negodujući.
“Poznajem Nekoga tko ti može pomoći,” rekla sam, “I imam jedan dar za tebe.”
Odmah je shvatio da govorim o Isusu. “Znate li kako je teško jednom ateisti primiti jedan takav dar?” promrmljao je.
“Znam, sjećaš se da sam ti rekla da sam i ja bila ateista. Zato i znam da ovaj dar može pomoći i tebi.”
Levat je bio bez riječi.
“Želiš li primiti Isusa?” upitala sam ga bez okolišanja.
Stajao je mirno i samo gledao u mene. A onda je odjednom uzdahnuo i raširio ruke, kao da prima dar koji sam mu ponudila. “Da,” rekao je kratko.
Molila sam se s njim i primio je Isusa za svog Spasitelja. Potom sam zamolila Isusa da ga izbavi od ogorčenosti i straha koji su ga gurnuli u ponor alkoholizma.
Kada sam otvorila oči preda mnom je stajao drugi čovjek!
Na rastanku je rekao: “Hvala vam što se mi donijeli mir, i onako, usput, moje je pravo ime George.”
Nakon dva tjedna opet sam otišla na tržnicu. Georga nisam mogla prepoznati! Bio je svježe obrijan i dotjeran. Želio se moliti sa mnom i drage volje je primio Conéctate (španjolsku verziju našeg časopisa Kontakt).
Sljedećeg tjedna rekao mi je da je pročitao cijeli časopis i to nekoliko puta te da je satima razgovarao s Isusom, a završio je zamolivši Ga da mu da nekakav posao. Zbog svoje nasilne prirode i svađalačke naravi bio je otpušten nekoliko puta.
“Doslovno minutu kasnije pristupio mi je jedan dječak i rekao da mi njegov otac nudi posao za njegovim štandom – isti čovjek koji mi se mjesec dana ranije zakleo da nikada više neću raditi za njega!” George je bio toliko uzbuđen i nije mogao vjerovati kako brzo je Bog uslišao njegovu molitvu.
Tada me je zamolio da se molim za njega, da mu Bog pomogne prestati piti.
“Čudna se stvar dogodila jednog od ovih dana,” rekao je. “Pio sam sa svojim prijateljima kada sam osjetio Isusovu ruku na ramenu. Rekao mi da ostavim čašu i da napustim to društvo. Poslušao sam ga i uradio nešto što nikada ranije nisam uradio. Dvadesetak minuta kasnije, ljudi s kojima sam pio započeli su tuču, koju je zaustavio policajac. Ovaj me je policajac poznavao kao kavgađiju koji je uvijek bio u sredini dobre makljaže, no kad je vidio da sam mirno sjedio u blizini upitao me je: “Zar ti ne pripadaš ovdje?” Rekao sam mu da su se stvari promijenile. Nije mogao doći k sebi. “Što je s tobom?” upitao je. “Isus me je promijenio. Osjećam to, a drugi to mogu vidjeti. Sad se želim moliti da se potpuno ostavim alkohola.”
George mi je rekao da ne zna da li će moći proživjeti još jednu hladnu, vlažnu zimu na ulici. Molili smo se da mu Bog pomogne iznajmiti neku sobu. Kada samo se sljedeći puta sreli rekao mi je da mu je velika tvrtka ponudila posao nadzornika i smještaj.
Najljepša vijest je pak bila da je opet mogao pogledati svojoj ženi i odraslim bliznakinjama u oči. “Sa svim čudima koje je Isus učinio za mene, vjerujem da će mi pomoći i da se pomirim sa svojom obitelji. Sad, bez obzira s kojim se izazovom moram suočiti, čujem Isusov glas: Vjeruj mi.”