Nedavno sam čitala povijest Božića i kako su nastali svi ti božićni običaji, uključujući i one koji su vjerojatno preuzeti iz poganskih rituala. Čitajući, zamijetila sam da je jedna od najosnovnijih istina o Isusu ta da nas je prihvatio onakve kakvi jesmo.
Isus je rekao da mu bilo tko može pristupiti te da nikoga neće otjerati. 1 Njegovi prijatelji ne pripadaju ekskluzivnom klub sa strogim pravilima. Zapravo, On ne samo da nas prihvata već nam se često prilagođava kako bi nam pomogao.
Interesantno je primijetiti što i kako je Isus radio tijekom svoje zemaljske misije. Kada je bio s Nikodemom, uglednim židovskim vjerskim vođom koji je imao snažnu teološku pozadinu, Isus je govorio na način koji je privukao njegovu pažnju i zagolicao njegov intelekt. 2 Kada je bio s djecom, uzeo bi ih u naručje i nježno bi im se obraćao. 3 Kada je pak bio u društvu poreznika i grješnika, zalazio bi u njihove domove te jeo, pio i veselio se s njima. 4 Nekoliko puta, nakon propovijedanja velikim masama ljudi, Isus je uvidio da im je hrana bila najviše na pameti, te ih je nahranio. 5 Bilo da je bio sa skupinom ljudi ili pak samo s jednom osobom, Isus je uvijek učinio sve što je mogao kako bi doprio do pojedinca i pokazao mu svoju ljubav i skrb.
Tako je Isus živio čitav svoj život. Uzeo je na sebe ljudsko obličje i bio jedan od nas. Živio je svakodnevnim životom. Bio je gladan i umoran, a ponekad vjerojatno i obeshrabren. Iskusio je sve stvari koje mi iskušavamo kako bi osjetio što mi osjećamo i razumio stvari koje su nama, osobno važne.
Isus može uzeti stvari koje poznajete i volite, stvari koje vam nešto znače, kao na primjer božićne običaje, i podariti im novi i veći, dublji smisao.
I dok ove godine uživate u proslavi Božića dopustite da vas otvaranje darova, pjevanje pjesmi, dobra hrana itd. podsjete na Isusovu ljubav prema vama. Bez obzira gdje su ti običaji prvi puta nastali, ne zaboravite da je najveći dar koji je Isus poklonio svima nama kada je došao da živi na zemlji bio njegov život i njegova smrt.