Vrijeme je bilo loše, tmurno i stalno je kišilo, a ni moje raspoloženje nije bilo ništa bolje. Dogodi se to svakom od nas.
Sjela sam za svoj radni stol i prisjetila se da je tog dana bio rođendan dugogodišnje prijateljice. Bila je neudata, srednjih godina i zadnjih 30-tak godina posvetila se poslu. Radila je kao medicinska sestra i voljela se brinuti za druge. Pošto sam znala da nije imala nikoga u gradu, obitelj joj je naime živjela daleko odavde, odlučila sam je nazvati. Tog je dana radila drugu smjenu i nije ni mislila slaviti rođendan. Bez obzira na to, bila je dobro raspoložena i sretna što sam je nazvala.
Nakon što sam spustila slušalicu nisam se mogla osloboditi osjećaja da bi joj puno značila kada bi joj netko pokazao malo posebne pažnje tog dana. Pošto sam se još uvijek osjećala turobno pokušala sam odagnati tu misao i krenuti dalje, no ona mi se tijekom dana neprestano vraćala. Na kraju sam odlučila otići u bolnicu, s čestitkom, kolačom od sira i balonom u obliku cvijeta.
Zahvalni osmijeh i radosni usklik moje prijateljice bili su najbolja potvrda da sam učinila pravu stvar, a ujedno i najveća nagrada za mali trud koji sam uložila.
Vrativši se kući uočila sam da nisam samo obradovala svoju usamljenu prijateljicu već da sam se riješila vlastite turobnosti. Uljepšavši njezin dan uljepšala sam i svoj vlastiti.
Tako je to kada odvojimo vrijeme i potrudimo se učiniti nešto za nekoga. Stara izreka kaže: “Dobrota je dvostruko blagoslovljena; blagoslivlja onoga koja daje i onoga koji prima.”
Život nam stalno pruža mogućnosti da učinimo korak više ili neko dobro djelo koje će napraviti razliku u nečijem životu. A divna stvar je da dok to činimo, mijenjamo stvari na bolje i za nas. Kao bumerang, blagoslov nam se vraća.