Čim mi je na pamet pala ideja da bih u Novoj godini trebala voditi dnevnik, odbacila sam je. U prošlosti je mnoštvo zacrtanih ciljeva ostalo neispunjeno i pred očima mi se pojavila slika zadnjeg dana u godini i nedotaknutih stranica dnevnika. A i nisam baš imala vremena za nove projekte.

Međutim nedavno sam završila tečaj za savjetovanje tijekom kojeg je bilo obvezno voditi dnevnik. Voditelj tečaja je naglasio važnost bilježenja misli, ideja, planova, iskustava, briga, strahova i pobjeda. Rekao nam je da je vođenje dnevnika važan korak ka produbljivanju samosvijesti i pomaganju drugima pri svladavanju svojih problema.

Odlučila sam pokušati i sada mi je drago što sam to učinila. Izabrala sam bilježnicu koja je na dnu svake stranice imala mudru misao i obvezala sam se da ću svakodnevno barem petnaestak minuta voditi dnevnik. Do sada sam iskusila sljedeće dobrobiti:

  • Otkako vodim dnevnik svjesnija sam svojih vrlina, ali i mana i loših navika.
  • Sada lakše vidim razlike tj. nedosljednosti između svojih mišljenja, stavova i djela, na primjer želim izgubiti višak kilograma no uvijek nalazim ispriku da ne vježbam.
  • Zapisivanje negativnih iskustva pomaže mi da se lakše pomirim s tim dijelom prošlosti što je važan dio mog duhovnog iscjeljenja.
  • Bilježenje molitvi kao i odgovora na molitve ojačalo je moju vjeru.
  • Zapisivanje interakcija s onima koje baš i ne volim pomaže mi shvatiti srž našeg neplodnog odnosa i kako u budućnosti mogu izbjeći nove nesporazume.

Na kraju svakog mjeseca pregledavam dnevnik i podcrtavam najzanimljivije stvari. Tako znam gdje stojim, s kojima sam se izazovima ili preprekama suočila i kako sam ih svladala, koje su molitve bile uslišane, koji sam napredak napravila po pitanju svojih ciljeva, koje sam odluke donijela i slično.     

Uzimajući sve u obzir iskreno mislim da je pisanje dnevnika bilo vrijedno uloženog truda i ispunjene stranice mojeg dnevnika iz 2011. sada predstavljaju blago ideja, misli, pouka, otkrivenja, ispunjenih ciljeva i uslišanih molitvi.