Dok sam prelistavao prethodni broj časopisa Kontakt, naišao sam na sljedeći citat dr. Boba Pedricka: “Sjećate li se Isusove prispodobe o izgubljenom sinu, 1 i kako je otac postupio kada se mladić vratio kući? Je li otrčao do njega i pomirisao njegov dah, kako bi provjerio zaudara li na alkohol? Je li prokomentirao njegovu otrcanu odjeću? Je li kritizirao njegovu raščupanu kosu i prljave nokte? Je li ga pitao o stanju njegovog tekućeg računa? Naravno da nije. Samo ga je zagrlio i prihvatio raširenih ruku natrag.”
Većina nas se sjeća središnje poruke te prispodobe, sinovljevog pokajanja i očevog oprosta, no ovaj navod opisuje nešto još snažnije. Otac doslovno trči kako bi pozdravio i zagrlio svog sina, prije nego mu se ovaj ispričao. Sin nije imao vremena ni prigode da objasni ocu što se zapravo dogodilo. Otac ni u jednom trenutku ne pokazuje namjeru niti zanimanje da govori o tim stvarima niti da izvuče pouku iz nesreće svog sina, kako mu se to ne bi opet dogodilo.
Kroz ovu priču, Isus je pozvao sve nas koji smo se udaljili od Boga da opet stanemo uz Njega, a također je opisao i ljubav koju bi roditelj trebao imati – bezuvjetnu i potpunu – čak i u teškim vremenima, čak i kada djeca odrastu i počnu živjeti svoje živote, i kada bi trebala osobno odgovarati za svoje vlastite odluke.
Promjena odnosa između roditelja i djece opisana je na 14. i 15. stranici ovog broja, od strane naše stalne suradnice Marie Alvaro. Prvi članak napisan je prije 15-tak godina, kada su Maria i njezin suprug bili mladi roditelji, a drugi prije nekoliko mjeseci.
Iskusio sam nešto slično kada sam naišao na riječi koje sam napisao kćeri za njezin prvi rođendan. Zabavno je bilo pročitati kako sam tada mislio da je jedna godina proletjela u trenu. Danas je ta malena djevojčica, u roza haljini, koja je tada tek prohodala, dvanaest godina, a ja se pak pitam kako je dvanaest godina proletjelo u trenu. Roditeljstvo je process tijekom kojeg neprestano učimo. Nikad nećemo prestati željeti da smo neke stvari drugačije ili bolje učinili. Osobno se nadam da ću nastaviti učiti i postati više nalik ocu iz biblijske prispodobe o izgubljenom sinu.
Uz Božju pomoć, znam da ću u tome i uspjeti, a ako ja mogu uspjeti u tome, možete i vi!
- Evanđelje po Luki 15:11–24.↑