Danas se u nedjeljnoj školi dogodilo nešto doista posebno. Nakon podučavanja mlađe djece, otišla sam sudjelovati u interaktivnoj razmjeni pitanja i odgovora sa starijom djecom.
Pet mladih djevojaka čekalo je na mene i sve su bile prilično sramežljive i suzdržane. Za početak zamolila sam ih da mi kažu što misle o današnjem predavanju, u kojem smo govorili o tome kako Bog voli svakog od nas.
Jedna od njih odjednom je izlanula: “Kažu da sam crna kao vrag!” Druga je pak dodala neke pogrdne komentare koje je čula o svojoj kosi. Razgovor je počeo ići u negativnom smjeru, kada mi je Bog pokazao kako On vidi svaku od njih. Odjednom su mi sve izgledale tako lijepe i zadivljujuće!
“Želim da svaka od vas ponovi za mnom: Ja sam dijete Božje. Bog misli da sam lijepa. Neću slušati ružne stvari koje drugi govore o meni, jer me je Bog stvorio onakvu kakvu me je želio stvoriti.”
Oči su im blistale dok su ponavljale te riječi, a samopouzdanje raslo. Jedna se glasno nasmijala i uskliknula: “Oh, sad se osjećam tako dobro! Idem kući, uzet ću Bibliju i čitati ću o Isusovoj ljubavi, a kad završim, zatvorit ću knjigu i reći: Isus me voli!”
Naša se nedjeljna škola nalazi u vrlo opasnom kvartu, i mislim da nitko nikada nije rekao ovim djevojkama da su lijepe i da ih se poštuje i uvažava. Ali tog dana, Bog nam je dao priliku da raskrinkamo laži koje su im drugi rekli, izgradimo njihovo samopoštovanje i samopouzdanje, te se usredotočimo na nešto što je vječno i nepromjenjivo – Isusa.
Bogu su te djevojke lijepe. Čak i više od toga, On ih voli. On me voli. On te/vas voli. Ti si divna, ti si divan.