Sam Božić može biti uspoređen s božićnim darom. Bog je darovatelj, Isus je dar, a primalac je cijeli svijet i osobno svatko od nas. Ova se analogija temelji na najpoznatijem i najvjerojatnije najvažnijem stihu u Bibliji, Ivanu 3:16. Mnogo sam puta čuo tu analogiju, a često sam je i sam upotrebljavao, no e-mail, koji sam dobio od Paloma Sridhara iz Bangalorea u Indiji, dao joj je potpuno drugačiji smisao.

Jednog sam dana odlučio objasniti svojoj mlađoj sestri Rosie stih 3:16 iz Evanđelja po Ivanu, no tijekom našeg razgovora ja sam bio taj koji je promijenio pogled na taj biblijski redak. Naš je razgovor tekao otprilike ovako:

“Znaš li, Rosie, da je jedan jedini stih iz Biblije dovoljan da se objasni ljudima kako mogu biti sigurni da će ići u Nebesa kada umru?”

“Koji?” upitala je.

Evanđelje po Ivanu 3:16 kaže:” Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.”

“Ja znam taj stih – prekine me Rosie.

“Stvarno? Možeš li mi ga izrecitirati?”

“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga zaboravljenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Evanđelje po Ivanu 3:16)

“Bravo! Ali, Bog nema “zaboravljenog”…”

Zastao sam u pola rečenice. Sinulo mi je. Kako samo lako upadnemo u zamku svakodnevne žurbe i trke za opstankom da često potpuno zaboravimo na Isusa!

Istinito, no žalosno u isto vrijeme, naročito kada Ga zaboravimo na Njegov rođendan! Kako biste se vi osjećali kada biste na svoj rođendan sami sjedili negdje u kutu dok svi poklanjaju darove jedan drugome. Zahvalimo se Bogu ovoga Božića na Isusu, jedinstvenom daru kojeg je poklonio cijelom ovozemaljskom svijetu.